ajkula je napisao/la:
ma ja sam juce bio u dubrovniku(a idem po dva put sedmicno otprilike) i citao vase novine.bas dubrovacki glasnik.koliko mrznje pa to je strasno.cak imao tekst o herceg novom u kome sepise da mrzimo sve sto nije srpsko i da hocemo da se pripojimo republici srpskoj.to je nebulozno.ima ljudi koji bi tohtjeli ali samo da bi s eodvojili od crne gore,ali to je zanemarljivo.kao sti ima ljudi koji bi boku prpijili hrvatskoj.svaki dana na desetine auta prolzi i bude u novom i nikom nista.nekio dan je covjek,kad je buio neki sudar,izasao u hrvatskom dresu van auta.niko nista.
naslov-spaljena zemlja,pozdrav trebinju
.stvarno previse pumpanja i neobjektivnosti ima.
j**ote sinoc ja na pilama stojim ispred busa agencijskog u ponoc,idu dva klipana i pola glasa jedan zbori "jeste li ponijelči sibice",a ova drugi ga pita sto mu to znaci a ovaj dogavara kako su to crnogorci.a nijednog crnogorca tamo.sve rusi i srbi.
za prvi pasus gore.za 91 godinu ok.tu nema spora zasti je bilo i kao je bilo i moze se pricat o nekim momentima ali generalno se zna sto je sto u tome.,ali za 41 je ipak bilo malo drugacije.
sto se tice obzira prema susjedima,koliko mislis da treba proci vremena da se dubrovcani prestanu arogantno ponasat prema svojim susjedima,da prestanu lomit auta i da ostvare kakve-takve normalne odnose?
jedno 50 godina?citajuci vas tisak cini mi se da nikad nece doc do toga.i to je specifivno da je dubrovnik najtvrdji po tom pitanju iako je objektivno puno manje stradao od slavonije i baranje.valjda sa takvi ovi iz groda
1) nisam napisao 41. i 91. nego 45. i 95.
2) Ja istocno i sjeverno od Dubrovnika jos nisam bio od 1989 i cisto sumnjam da cu lako tamo ikad vise otici. A ovo sto dolaze sada iz crne gore i iz trebinja u dubrovnik na izlet, dijelom oni isti koji su granatirali ovaj Grad, to mi cini zadovoljstvo. Neka vide nasi dragi susjedi trebinjci i crnogorci da nas ne mogu vojnom silom slomiti i neka vide kako mi zivimo dobro i bez njih. I neka vide trebinjci i crngorci da su ono sto su radili po Hrvatskoj koncem 80-ih i pocetkom 90ih pogrijesili. Znam da je tesko priznati svoju krivnju i znam da je tesko priznati svoje greske i znam da nam rijeci isprike i griznju savjesti od istocnih susjeda nece nikada doci. Na koncu konca: i ne treba mi njihova isprika niti njihova griznja savjesti. Ja se osjecam pobjednikom, cim ih vidim da oni opet slobodno setaju mojim Gradom. Mogli su isto ovako setati i prije 20 godina. Nitko ih nije dirao. One iste "ustase" (kako su nas u to doba zvali) su i dan-danas u tome Gradu. Drago mi je da se trebinjci i crnogorci vise ne boje "ustasa" i da ponovo setaju slobodnim Dubrovnikom!
ovo o aroganciji ne razumijem. O polupanim autima to je isto tako tesko reci. Ja osobno nebi nikad tako nesto uradio i nastojim ponasati se nearogantno kada sam medu ljudima. Ovo o normalnim odnosima sa susjedima: ja nastojim imati normalne odnose sa svojim susjedima. A ovo koliko je Dubrovnik stradao za vrijeme rata, znamo najbolje mi koji smo prezivjeli svo ono ganatiranje , te teror izvrsen nad stanovnistvom Dubrovnika i ne trebaju nam neke ocjene da je manje Dubrovnik rusen od Slavonije. Te nase rane zalijecit cemo mi sami.