Amen.

Kauboj, meni je savršeno jasno šta si hteo da kažeš. Mislim da je jedini problem u tome što te neki drugi forumaši ne poznaju dovoljno dugo, pa ne kapiraju tvoju ironiju. Inače, svaka opaska ti je na mestu!

...svaki rat se na kraju-krajeva temelji na povijesnim dogadjajima, pravda se "vjernickim" frazama i - posebno u ovom prostoru zemaljske kugle - uz pomoc jahve-a ili allah-a se ide u rat...nisam neki znalac blisko-istocnih problema, ali lako je zakljuciti da je taj rat takodjer politicki potkovan (radi skorasnjih izbora) i na kraju ce se brojati zrtve i to ti je to...neko veliko napredovanje odn. zelju osvajanja gaze jos nisam uocio od strane izraelskih snaga...skupljaju se politicki poeni...mada mi takodjer nije zao ovih hamasovaca jer su njihova braca "casno" sudjelovali u klanju nemuslimana u bosni...ali to je vec druga tema...

potpis

Sto je najzanimljivije, sve je ovo (stradanja Zidova, nikada nece imati mira niti svoje zemlje, stalni sukobi u "svetoj zemlji" sa naglaskom na Jerusalem) proreceno u Bibliji. Zidovi su na neki nacin prokleti jer su oni kao izabrani narod morali prihvatiti Mesiju, koji im je najavljen ako se dobro sjecam jos od Mojsija. A nisu ga prihvatili, vec su ga (in)direktno osudili na smrt. I simbolicki, izabrali Barabu.

Cak je i islam najavljen jos u Abrahamovo vrijeme, kao "veliki ratnicki narod", i sve iz loze Ismailove. Moram li reci da je Muhamed direktni potomak Ismaila.

Jos zanimljivije da je Isus direktni potomak Isakove loze. Sa materine strane, Marijine, jasno. Sa oceve... pa, jel

Isak i Ishmael su braca, Abrahamovi sinovi.

Ima tu nesto, zasto je tamo vjecni rat, smrt, razaranje, u svetoj zemlji.

Samo ne moze se o tome ovako, siroka tema.

Ma Biblija je samoispunjavajuče proročanstvo.  Tamo nešto piše, onda ljudi misle da moraju napraviti da baš tako bude, jer je to Božja volja.  Da je u Bibliji (Novom zavjetu) napisalo da je Bog Židovima oprostio i još uvijek ih drži izabranim narodom nad svima ostalima, onda im se ništa ne bi događalo, jer to ne bi bila Božja volja.

Vražja rabota, to sve. 

Evo dvije slike za navijace Izraela, ovako zavrsavaju demonstranti protiv koljaze u Gazi pa mislim da je njihov primarni cilj bio razbijanje i paljevine, a ne podrska jadnom narodu Palestine. Danska policija bravo

HAMAS I IZRAEL

Oslobođenje

Piše: Mustafa Spahić

Sila i moć koju posjeduje Izrael bez kontrole i zakona nad golorukim Palestincima vodi Jevreje u masovno nasilje sa obilježjima genocida, a Palestince u devastaciju i egzodus.

Nesporno je da se Hamas može staviti na crnu listu terorističkih or­ganizacija. To je jasno i nedvojbeno. Međutim, unutar političke fi­lozofije postavlja se pitanje koje se tiče čitavog svijeta, Izraela, SAD-­a, Zapada i UN-a ponajviše: na ko­ju listu staviti državnu politiku Izraela koja je odbila i neprihvati­la sve rezolucije UN-a o Palestini i koja i ne pomišlja da povuče trupe sa okupirane Gaze, Zapadne obale, rijeke Jordan i sa Golana? Nije li ta i takva državna politika Izraela, koja od 1948. godine do danas nikada nije ni imenovana pravim riječima, okvalifikovana, a kamoli politički osuđena i preko UN-a sankcionirana, ponajveći pojedinačni uzrok koji u temelju podriva međunarodni red i pore­dak u svijetu? Ni prema nebeskim, ni prema prirodnim, ni prema univerzalno-ljudskim, ni prema pravnim, ni prema moralnim zakonima ništa se ne može riješiti ka­ko valja dok se ne imenuje, ne okvalifikuje i ne definira.

Izrael, ali i Palestina

Dakle, rješavanju stvari pretho­di imenovanje stvari. Sve rezoluci­je UN-a koje su pokušale imenovati i definirati šta država Izrael ra­di na tlu Palestine i od palestinskog naroda bile su zaustavljene ve­tom SAD-a u Vijeću sigumosti. Što bi kazali stari Latini: Conditio sine qua non - za rješavanje svih problema, pogotovo na Srednjem istoku i Palestini, potrebni su ime­novanje, definiranje i kvalifiko­vanje problema. Ne ulazeći u način nastanka i formiranja države Izarel - "U izvjesnom pogledu Izrael predstavlja jedinstvenu pojavu u političkaj historiji. U trenutku osnivanja ova država nije imala ni te­ritoriju ni stanovništvo. Teritoriju je pravila otkupom i otimanjem, a stanovništvo useljavanjem iz svih krajeva svijeta", kako primjećuje je­dan politički teoretičar - javno, jasno i glasno mora se pledirati za priznanje države Izrael, ali i za formiranje države Palestine, pod potpuno istim i ravnopravnim uvjetima na okupiranim dijelovi­ma Palestine, koje je Izrael okupi­rao 1967. godine, uključujući i is­točni Jerusalem.

Kur'an i Tora

Sloboda bez odgovornosti, sila i moć kojima nisu granica za­kon, mogućnost bez dužnosti, dozvoljeno koje prelazi granicu zabranjenog i prava bez obaveza koja Izrael uživa u okviru među­narodne zajednice, zahvaljujući apriornoj, bezuvjetnoj i neupitnoj pomoći SAD-a i Zapada u cjelini bez obzira šta radi, a ne snosi ni­kakve posljedice ni sankcije na ovom svijetu, čini politiku Izraela politikom izabranog naroda u odnosu na ostali svijet, pogotovo u odnosu na Arape, semitsku sa­braću koja pišu zdesna na lijevo, obrezuju mušku djecu, imaju is­ti pozdrav, istog praoca Ibrahi­ma/Abrahama, ne jedu svinjeti­nu i vjeruju u jednog boga, kao i Jevreji.

Politika države Izrael prema Pa­lestincima na najsuroviji način potvrđuje Hegelovu konstataciju da je historija učiteljica života ko­ja nikada nikoga i ničemu nije naučila. Ne samo historija. Kada politikom ovladaju goli interes, moć, sila i ekspanzija, tu slabo ili skoro nikako ne pomaže ni Božija riječ. Sa istog izvora Židove preko Tore, a muslimane preko Kur'ana, ista Božija riječ upozorava: "Zbog toga smo sinovima Israilovim pro­pisali: Ko ubije nekoga ko drugo­ga ubio nije (nevinu osobu) ili nekoga ko na zemlji nered ne čini - kao da je pobio sve ljude (čo­vječanstvo), a ko učini da nečiji život spašen bude, kao da je spasio sve ljude." (Kur'an, 5/32).

Bez obzira što je osnovna pravna i zakonska deviza i Tore i Kur'ana da je kriv samo onaj ko je kriv i ko­liko je kriv "u Tevratu (Tori) smo im (Israilićanima) propisali: glava za glavu, oko za oko, nos za nos, uho za uho, zub za zub, a za rane valja odmazdu (recipročnu prav­du) izvršiti" (Kuran, 5/45). Sve svjetske TV i radio stanice, kao i printani mediji, prenose i uža­sne slike prikazuju kako je izrael­ska avijacija ubila pet sestara sta­rosti od 5 do 15 godina, u jednog od pripadnika Hamasa osmoro maloljetne djece, u trećeg Palestin­ca jedanaestoro djece, u petog četvero i troje djece dok su se igrala na ulici.

Ovakva politika Izraela deman­tirala je one koji su poslije Drugog svjetskog rata, Aušvica, Dahaua, Treblinke, Jasenovca, Jajinaca... tvrdili da je poezija nemoguća i da se devastacija i genocid više neće i ne mogu ponoviti. Iza toga se po­ezija pjeva i masovni zločini do­gađaju, genocidi ponavljaju (Sre­brenica), kao i devastacije, kultu­rocidi i urbicidi. Situacija u svije­tu, pogotovo događaji u Palestini unazad 60 godina i konkretno sa­da u Gazi svjedoče činjenicu da "nikada sloboda neće umeti da pe­va kao što su sužnji pevali o njoj". Tako 2000 godina židovskog rop­stva, progonstva, žutih traka, logo­ra, geta i sužanjstva, kada je 1948. došlo u poziciju slobode, pretvo­rilo se u progonstvo, getoizira­nje, blokade, raketiranje, bom­bardiranje, razaranje i uništavanje Palestinaca: "Izrael se ophodi pre­ma Palestincima onako kako su se nacisti u Drugom svjetskom ratu ponašali prema Jevrejima", izjav­ljuje Richard Fals, profesor na Princetonu, inače Jevrej.

Herc Izrael

Nije mali broj Jevreja u svijetu tih zvanja i zanimanja, koji današnju državnu politiku Izraela vide kao težnju te militarističke i ekspanzi­onističke politike da nad Palestin­cima namiri i nadoknadi pola mi­lenija ropstva pod faraonima u Egiptu, polustoljetno babilonsko-­asirsko ropstvo, trostoljetno helensko ropstvo i petostoljetno rimsko ropstvo. Svojim odnosom prema Palestincima oni ljudi koji vode državnu politiku Izraela kao da potvrđuju teoriju psihoanalize Sigmunda Frojda da se žrtva vremenom zaljubi u svoga dželata. Naime, ono što su radili Ben Gurion, Golda Meir, Moša Dajan, Menahen Begin, tri godine ni živ ni mrtav Ariel Šaron i što sada rade Ehud Barak i Olmert, Benjamin Natanjahu i Cipi Livni nad Palestincima, to su nad Jevrejima, svjedoče Jevreji kritičari izraelske po­litike, kroz povijest radili faraoni, rimski carevi Vespazijan, Tit i Ter­tulijan, inkvizicija u Špaiiiji i kao kruna nacizam i fašizam preko Hi­tlera u 20. stoljeću, a muslimani i Arapi, to Jevreji priznaju, nikada nisu.

Sila i moć koju posjeduje Izre­al bez kontrole i zakona nad golo­rukim Palestincima vodi Jevreje u masovno nasilje sa obilježjima genocida, a Palestince u devasta­ciju i egzodus. Takva politika drža­vnog terora spušta Izrael i njego­vu politiku na nivo Huna, Avara, Mongola, Tatara i njihovih džela­ta, a Palestince vodi u nestanak. Ideološko-politički pledoaje ova­kve politike je parola koja se čita­vo 20. stoljeće ponavlja: Jevreji su narod bez zemlje, a Palestina je ze­mlja bez naroda. Kao da Palestin­ci nisu ljudi. Državno-formalni okvir ovako utemeljene politike je karta Herc Izraela čije granice sežu od Nila do Eufrata. Ne nala­zi se ta karta na uličnom panou, nego na ulazu u Kneset, državni parlament.

Glavni promoter ove i ovakve politike unazad 40 godina je Henry Kissinger, prvo savjetnik predsjednika SAD-a za nacionalnu sigurnost, a nakon toga i šef State Departmenta. Za njega Noam Čomski, možda najpoznatiji i naj­priznatiji intelektualac u svijetu, pi­še: "Kissinger je 70-ih godina 20. stoljeća uspio uzeti pod kontrolu Srednji istok i shvatanje Veliki Izrael je došlo u primjenu ame­ričke politike. Od tog vremena do danas, i pored promjena 1973, suština politike je ostala ista, a Eus­tace Mullins konstatira: "U vladi SAD-a na mnoga odgovarajuća mjesta imenovao je cioniste."

Zločini iz strasti i logike

Na tragu izjava ovakvih autori­teta, naravno sve Jevreja, slijedi is­pravna procjena i konstatacija akademika profesora Esada Du­rakovića u Oslobođenju od 27. 12. 2008. godine: "Amerika decenijama zapravo ne kreira, već reali­zira izraelsku politiku na Blis­kom istoku."

Možda je sve ovo što radi Izra­el sada u Gazi više poruka Barac­ku Obami nego Plaestincima. Naravno, Palestinci su kolateral­na šteta i žrtve, a poruka je Oba­mi: od tebe čitav svijet očekuje na­du i novu politiku, pa i Palestin­ci. Kada je u pitanju Bliski istok i Plaestina, od toga nema ništa - Obama i SAD samo imaju da, kao i do sada, plaćaju i realiziraju politiku Izraela.

Kada su u pitanju Hamas i Izra­el oni se mogu posmatrati kao dva reda stvari ili dva plana života: Hamas čini zločine iz očaja i strasti, a Izrael čini državni zločin iz logi­ke. Za zločin iz logike koji se opravdava državnim razlogom za sadaš­nje čovječanstvo, preciznije njegov vladajući establishment, bez obzira koliko on desetina, stotina ili miliona izbjeglica i žrtava nosi, taj je zločin normalan i proirodan, jer je logičan, legalan, vodi ga državni razlog i tako što je odluka o njemu donesena na proceduralan i lega­lan način, a da se niko ne pita o univerzalnoj opravdanosti istini­tosti tog zločina. Tako većina ze­malja koje se kao ne slažu sa po­litikom Izraela oko Gaze, one se ne slažu ne sa silom, nego sa preve­likom upotrebom sile. Prevedeno na jezik praktične politike: umjes­to 450 do sada pobijenih trebalo je pobiti 300 Palestinaca ili od onih pet sestara samo tri, ili od onih je­danaestoro djece samo šestoro. Zločin iz strasti i očaja koji čini Hamas, makar se radilo o odbrani univerzalnih vrijednosti života, časti, vjere i opstanka u kome strada makar jedan Izraelac nas­pram 400 Palestinaca je neopros­tiv jer nije legalan, logičan, proceduralan i iz državnog razloga, ma koliko bio, kao i sudbina, nužan i neizbježan.

Jevreji i muslimani

Na kraju, Jevreji su živi, tri i po hi­ljade godina trajući dokaz da se ni­jedan narod, bez obzira na progo­ne i logore, ne može silom i nasi­ljem uništiti. Država Izrael je egzamplar da se tenkom, mačem i avionom može puno srušiti, uni­štiti i osvojiti, ali se na njima ne može sjediti. To je Jevrejima, kao narodu Knjige, zakona, sjećanja i takve povijesne sudbine koju ne­ma nijedan drugi narod svijeta, ja­snije od bilo koga - da red, pore­dak, sigurnost i mir u svijetu nika­da ne počivaju samo na moći i si­li, nego prije toga na istini, pravdi i zakonu. Nažalost, takvi su Jevre­ji danas u manjini.

Iz sadašnje krvave novogodišnje slike izolirane, gladne i nemoćne Gaze pouka je: jednom zauvijek treba da prestanu neodgovorne i avanturističke izjave nekih drža­vnika u muslimanskim zemljama o kraju i nestanku Izraela. Ne­ljudski je i nemoralno da se oni verbalno bore protiv Izraela do po­sljednjeg Palestinca. Ni Izraelu ni Jevrejima nije trebalo, radi svih muslimana svijeta, da krvavi na­pad na Gazu započnu tačno na novu Hidžretsku godinu.

*Članak je objavljen u Oslobođenju od 05. januara 2009. god.