evo i Vlatka Markovića...ovo je kraj svega
evo nam i mene, sa nove mi adrese
izlazi iz mene pjesma ko kad koka nese
čitam ovdje upise od pravih hrvata
marcela i sammira, dva hrvatska junaka
al čitam i benća tog zavedenog srbina
više mrzi hrvatsku od onog peđe grbina
iz svakog mu upisa vire strašna krvna zrnca
u repku bi stavio prije srbina neg crnca
srečom zato tu su vitez do viteza
nadičniji sinovi nogometnog saveza
od zdravka i davora koji upravlja tim tipkama
do dragoga mi igora i mojeg kuma širkana
jako mi je žao što otišo sam rano
šta ćeš nekom jest a nekom nije dano
da gledam uživo sve te herojske pobjede
obečo bi dečkima ne znam kakve premije
ovako gledam tekme uz staljina i hitlera
imao sam predrasude al ekipa ko izmišljena
adolf malo rogobori zbog crnaca i jogija
ja mu velim bitna je lova a ne ideologija
kasnije svi odemo na piće kod slobodana
sad navija za švicarsku prava duša prodana
ponekad mi dojadi to lijepo društvance
nisam baš ni stvoren za život uz strance
spustim se tad brzo do rusanove ulice
gledam svoju djecu, od zdravka do vrbice
suza tad mi krene, niz obraz se cijedi
dolje sam ostavio sve ono što vrijedi