Kad se ja i moji napijemo često se povuće ta tema i uvik dođemo do istog zaključka. Ladnih glava i dok je sve hipotetski uvik je konsenzus da niko nebi iša ginit zbog razloga koje je kolega navea (u tome se slažemo svi, od nas koji smo livije orijentirani, pa do onih zadrtih desničara). 

ALI isto tako zaključimo da je lako srat dok je mir i dok je sve hipotetski. Da sutra krenu padat granate po mom gradu i mojoj familji, nit bi to više bilo samo hipotetski, nit bi glava bila ladna. 

Većina ljudi s kojima san ja priča i koji su bili u ratu i onih koji su se mislili ić a na kraju nisu su mi rekli istu stvar - ta odluka se napravi u milisekundi. Jedan momenat vidiš nešto na televiziji, čuješ da je neko tvoj otiša, nedaj bože čuješ da je neko tvoj poginija, i bum - oblačiš uniformu i na crtu. 

Uglavnon poanta je da je lako nama sad srat i filozofirat. Da krene zapravo sranje tek onda bi se znalo šta bi ko napravija, a siguran san da bi neke kolege koji kažu da nebi išli na kraju išli, i obrnuto.

Jedino sto u slucaju rata, u blizoj ili daljoj buducnosti, neces moci bjezati vanka jer EU radi na zakonu kojim ce se sve clanice obvezati vracati dezertere u maticne drzave.

Mislim da Ukrajincima u EU uskoro slijedi uhicenje i transport u domovinu.

Jos jedna demokratska mjera liberalne Europe.

Kao da su oni koji su ginuli 90-ih imali mogucnost izbora. Dosao im je rat pred vrata. U okolici Vukovara, Knina i drugih mjesta su susjedi susjede bacali u bunar i ubijali. Kako su pale Celije, Berak, Sotin?  Kao da su policajci na krvavi Uskrs imali izbor.

Zato i kazem da svatko treba znati barem osnove rukovanja oruzjem, pa trajalo do 10 dana ili 2-3 mjeseca koliko kazu da treba trajati. 

Lijepo je to gledati "romanticarski" dok cugas s prijateljima ili lezis na plazi, ali ako krene nemas pojma hoces li uopce imati mogucnost izbora. Tako da sva ta preseravanja "necu ja ginut za Plenkovica, Milanovica..." su upravo to, jer nisu ljudi ginuli za Tudmana, Mesica, Seksa nego za svoju obitelj, da se ima gdje vratiti.

Jednako je i u Ukrajini sad i jednako je kroz gotovo cjelokupnu povijest ljudskog roda..

Stvar je individualna, niti su svi koji su zivjeli u blizini ili sredistu rata isli u rat, niti su svi koji su zivjeli daleko od dogadjanja, izbjegli rat. 

U konacnici, Hrvatsku je branilo maksimalno 300 tisuca ljudi ako gledamo sve mobilizirane, dragovoljce i sve koji su radili za vojsku kao podrska od vatrogasaca do lijecnika, kroz sve godine rata. Vjerojatno je brojka i manja, ili sam pogrijesio pa je veca ali ne vjerujem jer registar branitelja je pun laznih sa dva svjedoka. Od nekakvih 4 milijuna stanovnika + iseljena Hrvatska. Nije tesko izracunati da je ogromna vecina punoljetnih muskaraca prosto izbjegla bojiste. 

Inace i danas postoji dragovoljno sluzenje vojnog roka, i nije zanemariva brojka, a ti mladici su motivirani domoljubnim motivima.

blago onome ko bi iša ratovati za ovo ljudsko smeće plenkovića i kriminalnu organizaciju hdz.

kad on i saborski zastupnici posalju svoju dicu u rov, onda mozemo pricat. 

ljudski život i mir nemaju cijenu. 

znam nekoliko branitelja koji su mi rekli, da iz danasnje perspektive mogu vratiti vrime sigurno ne bi ratovali. 

jer za ovakvu se hrvatsku nisu borili. samo su srbe zaminili oni sa plavom iskaznicom.

a njima su ostali oziljci i traume za cili život. 

plače mi se kad vidim koliko je lako ljude uvuci u ratni sukob, a sve priko poremecenih političara.

Jasno je da su ljudi 90-ih ginuli da prvenstveno obrane svoje obitelji, sumještane, naselja i da je većinom ogranizacija bila lokalnog karaktera...No, taj rat ima puno specifičnosti od obuke koja je bila jedinstvena na čitavom teritoriju bivše zemlje, svi su prolazili isto jer se provodila u istoj državi, sastav stanovništva je bio drugačiji i radilo se ipak o heterogenim državama, bila je promijena sustava kako onog ekonomskog, izlazak iz zajedničke države i osamostaljenje, posljedice ww2 , pad komplet istočnog bloka, mlađe stanovništvo, oružje je bilo brojno jer je država bila temeljila svoj sustav na jakoj vojsci i brojnom naoružanju što danas nije slučaj itd.

Pa između 2011 do 2021 Hrvatska i Srbija su zajedno izgubili prirodnim putem preko milion stanovnika. Danas obje države zajedno sa Bih nemaju rođenih kao sama Bosna tamo tamo 50-ih i 60-ih...

Za usporedbu generacije koje su bile najbronije u prošlom ratu su imale na godišnjoj razini u Hrvatskoj, Srbiji, Bih oko 

320 000 do 350 000 rođenih. 

Prošle godine u te tri zemlje je rođeno ukupno 118 000 s tendencijom pada..

Sve tri zemlje imaju stanovništva u starosti preko 60 godina čak preko 30%....

Isto vrijedi za sve naše susjede od Mađara, Talijana do Slovenaca koji čak još gore stoje nego mi na ovim prostorima.

Da ne govorim kako je rat i obranu omogućavao i velik broj ruralnog stanovništva koji je pokrivao taj teritoriji, a koji godinama nestaje velikom brzinom radi urbanizacije i iseljavanja. Imamo sve više praznina između velikih prostora. Ti ljudi su branili svoje kuće, a i poznavali su teritorije dok danas to više nije slučaj...

Ni jedna država sa ovih prostora ne može ući u neki konflikt bez da se upropasti kako ekonomski tako i demografski te moguće izgubi državu u potpunosti. 

Država nam je stvorena na krvlju i hrabrosti branitelja te civila koji su svoje živote dali za slobodu i mir te to nikad ne treba zaboraviti, ali isto tako na politici i diplomaciji je da osigura da se takvo što nikad ne ponovi i da ne budemo topovsko meso za tuđe interese što nam se često događalo kroz povijest i zbog čega smo gubili državu.

Sama situacija u Europi je jasan pokazatelj da se ne radi o interesima nas kao zemlje, na kraju to pokazuje i koalicija trenutne vlade kojoj nije problem surađivati sa agresorima, spriječavati progon zločinaca radi suradnje i pronalazak nestalih, a onda moralizirati o obrani i čuvanju naših vrijednosti te zemlje. 

Ti znas jako puno ljudi, uvijek najmanje nekoliko koji potvrduju tvoje teze 😁

Inace de mi odgovori na proslu raspravu, steta da ostane neodgovoreno

i za vrijeme Domovinsklog rata drzavu su obranili klosari, navijaci, decki s ulici,a ne tatini sineki.pa bi tako bilo i danas