Ja govorim kako bi ti kao djelatnik ima svoje police osiguranja kao šta imamo sada police za auto osiguranja i trgali bi se za tebe. Shodno tome ima bi puno bolju zdravstvenu skrb, manje redova, manje izdanih antibiotika i sve te puno veću kontrolu nad svime.

I ne europski model nije ni približan kao Hrvatski. Jer se u Hrvatskoj toliko popljačka novca kojeg svi mi uplaćujemo kroz poreze na osnovu novih uređaja, održavanja i ljekova. Tako da kod nas treba barem 15 godina privatnog zdravstva da shvate ljudi koliko je to skupo da možemo preci na europski model jer ga u nas ljudi zloupotrebljavaju, a svak tko ima solidna primanja bez veza ide u privatnika jer mu se ne da čekat ono šta on već plaća

To šta smo mi govna koja koriste svaku priliku da kradu je druga stvar. Različita je samo implementacija, model je isti/sličan. 

Znači ti predlažeš da imamo osobna zdravstvena osiguranja nalik ostalin osiguranjima tipa auto, elektronika i sl.? To bi možda funkcioniralo za neke sitne gluposti i manje probleme al čin naletiš na nešto teže tipa hitne operacije, dijabetes, rak, i slične bolesti koje koštaju jako jako puno za lječit - op, poija si govno jer se osiguratelju više ne isplatiš i vrlo vjerojatno ne postoji neki državni sistem da te zaštiti (a i da postoji lako privatnik podmaže ruku da se to malo oduži i ti samo crkneš dok se godinama provlačiš po sudu).

Kapitalizam i kapitaliste boli kurac za ljude i njihova tzv. ljudska prava. Njima si samo brojka i ako se odustane od socijalne države moreš jako brzo očekivat povratak u 15. vik i politiku "preživljavanje najsnažnijih".

Kao dio sustava mogu reći kako kod koga, ima vrhunskih djelatnika i kolega kojima ni jedna plaća nije dovoljna što rade i sa kakvim strpljenjem, a ima i onih koji još dodatno iskorištavaju mane sustava, tj. pun kufer je tih, često zaslužuju stvarno kaznu umjesto plaće jer osim što im često manjka znanje pokazuju nevjerojatnu količinu bezobrazluka i kao da su Bogom dani, čak više sestre nego doktori ...Ono što mogu reći da su oni najteži odjeli često kao neurokirurgija jako dobro organizirani, osobito u Zagrebu. Opća praksa je često preopterećena, iako se i tu sad dosta toga mijenja jer se pregledi moraju naručiti, ali to opet ide na štetu pacijenata barem onih stvarno bolesnih, ne onih rutinskih. Ruralne bolnice, tu mislim na centre van ovih velikih gradova su često kritični sa puno sukoba unutar bolnice gdje se svi najčešće guraju prema Zg-u, oni povezani sa lokalnim strukturama su Alfe i Omege....

Najgore je što organizacija ide dalje, pod ovim famoznim "obnovama" tim je gore. Naprave novi labos, presele ga u podrum, bolnica od 800+ djelatnika naprave parking za možda 80-ak automobila uz stepenice, pa liftom u podrum gdje nemaš svjetla, signala za mobitel i protoka zraka. Stariji ne mogu nazvati nikoga, lakše se zaraziš kako u liftu tako i u podrumu, opet su još gore gužve i djelatnici su kao u katakombama. Bitno da mogu objaviti kako imamo novi labos i kako su izvučena sredstva, to što su 70-ih napravili funkcionalno i kvalitetno, a danas ne može starija populacija doći do njega je nebitno i još naš pokunjeni mentalitet ulizivanja "bravo" da se slučajno nebi zamjerio nekoj glavi koji je izvukao sredstva....

Američki sustav nije uvijek bio takav, promjena je nastala 1973 kada je osiguranjima omogućeno da imaju profit u zdravstvu, do tada su osiguranja radila na temelju prikupljanja premija kako bi pokrila troškove liječenja. 

Oni su prije toga imali brz i jeftin zdravstveni sustav kojeg si financirao iz vlastitog džepa, ovo bi se trebalo ukinuti "Health Maintenance Organization Act (HMO Act) 1973"

Ne bi privatno zdravstvo, ni skolstvo, smatram da svakom treba bit dostupno - ako ne vec najbolje - onda barem solidno u oba pogleda, a tezit da bude najbolje

Ja sam bio na pregledu za leđa, sve izvide do tog specialista dobio privatnim putem jer nam je bivša firma plačala ekstra osiguranje pa si na sve pizdarije ala magnetna resonanca, rentgen i slično, došao na red za par dana.

Pregleda čovjek izvide i reče kako mi treba operacija zbog oštečenja diska i duple hernije i dobijem datum za tri godine. Zovem jih dali su normalni, nemrem hodat, kažu da če se mi javit. Dobijem novi termin u privat kliniki u kojoj me operirao isti čovjek, koji mi rekao da trebam operaciju i trebao me za cca dvije i pol godine nakon toga operirat u gradskoj bolnici 😂

Zdravstvo, naravno, treba biti svima dostupno, ali problem je što je kod nas puno toga 'besplatno' (nema ništa besplatno), i pretraga, a pogotovo lijekova. Daje se i onima kojima treba, i kojima ne treba, bez previše kontrole. A vlastite odgovornosti nema. Meni je apsurdno da ti imaš nekog tko je, recimo, šećerni bolesnik, i koji apsolutno ništa ne poduzima kako bi tu bolest držao pod kontrolom i ne ulaže nikakav trud, a država mu uredno plaća sve lijekove i pretrage. Ili, bubam, nekog tko puši 3 kutije cigareta dnevno, a ima problema sa srcem i plućima.

Znam iz osobnog iskustva kad samo naručivao lijekove za baku i didu. To se zna dogoditi da godinu dana doktor niti vidi, niti čuje pacijenta. Nazoveš ordinaciju, sestra se javi, izrecitiraš joj 20 lijekova, ona kaže 'u redu', ti to digneš i nitko ništa ne pita. A sve 'besplatno'.