Nakon što je HNK Vukovar 1991 zbog zanimljivih izvannastavnih aktivnosti raskinuo ugovor sa Srđanom Nedićem, očekivano su se počele povlačiti paralele i okomice s događajem od prije mjesec dana. Tad je, podsjetimo, RK Vojvodina na suradnji zahvalio Filipu Iviću, zato što je dotični pohodio koncert na Hipodromu. Je li glupo uspoređivati ova dva slučaja ili im je dosta toga zajedničkog? Ja bih rekao kako sličnosti postoje, i to velike. Recimo, i Nedić i Ivić su vratari.
Treba odmah na početku reći, kako klubovi imaju pravo donositi odluke. Raskidati ugovore i zbog banalnijih stvari, ako žele. Tu nije ništa sporno i to nitko ne bi trebao dovoditi u pitanje. Kao što nitko ne bi trebao izigravati žrtvu u ovakvim slučajevima. Svatko bira i snosi odgovornost za svoje postupke. Ivić je sam odabrao odlazak u Vojvodinu, kao što je i svojom voljom otišao na koncert. Nedića također nitko nije prisilio 'lajkati' i objavljivati sporne sadržaje. Jesu li to zaista njegova uvjerenja ili se radi o mladenačkoj nepromišljenosti, to sad nije ni bitno. Klub je tako odlučio i 'doviđenja', kao što je bilo i u Ivićevom slučaju.
Još je jedna sličnost između poteza RK Vojvodina i HNK Vukovar 1991. Dojam je kako su i jedni i drugi tako odlučili prije svega zbog reakcija javnosti. Je li odlazak na koncert promijenio Ivića? Nije, naravno, to je isti onaj čovjek kojeg je Vojvodina dovela u svoje redove i u kojem nije vidjela ništa sporno. Štoviše, da nije bilo izleta na Hipodrom, vjerojatno bi i danas o hrvatskom vrataru iz srpskog kluba slušali samo riječi hvale. Isto tako, nije baš ni Nedić preko noći 'zapratio' sporne sadržaje, ta ljubav traje već ponešto godina i teško je vjerovati kako to dosad nitko nije znao. Sve to sugerira kako se klubovi ipak prije svega vode bilom naroda, a ne svojim vrijednosnim sustavom. Kao što sam već rekao, to je potpuno legitimno, ali ponekad izgleda malo neiskreno i populistički.
Naravno kako će ove slučajeve gledati kroz različite naočale u Srbiji i Hrvatskoj, bilo bi čudno da je drugačije. Vidjeli smo kakve je reakcije izazvao koncert na Hipodromu kod nas, pa je onda glupo očekivati da će 'komšije' generalno blagonaklono gledati na Ivićev glazbeni odabir. Tamo je Perković 'ustaša koji poziva na ubijanje Srba', a takvi su i manje-više svi koji su bili na koncertu, nikakve činjenice neće njih uvjeriti u suprotno. Meni je to donekle i normalno. Isto tako, u Srbiji nikad neće razumjeti (ako uopće to žele) što u Hrvatskoj znače četnici, i kakve asocijacije bude. Pogotovo u Vukovaru.
Nadati se kako će se ovi slučajevi analizirati trezveno i kako će se naći zajednički jezik je iluzorno. Svatko će vući na svoju stranu i sve će nekako na kraju završiti s 'kako ste vi raskinuli ugovor s našim, tako smo mi s vašim'. Ukratko, izjednačavanje stvari, pomalo i relativiziranje. A to je opasno, jer koliko god poveznica i sličnosti imali, slučajevi Filipa Ivića i Srđana Nedića nisu isti.
Hrvatski vratar otišao je na koncert hrvatskog pjevača u Hrvatskoj. Pjevača koji nije ubijao po Srbiji. S druge strane, vratar Vukovara je u Hrvatskoj reklamirao srpski pokret. Pokret koji je ubijao po Hrvatskoj, koji je upravo u Vukovaru ostavio najkrvaviji pečat. To je ta velika razlika. Domovinski rat nije tek tamo neki sukob dva naroda, nego agresija jedne države na drugu. Borbe su se vodile u samo jednoj državi, gradovi i sela samo jedne države su razarani. Četnici su u Hrvatskoj učinili mnoge zločine, Marko Perković u Srbiji nije niti jedan. Tek kad netko pokaže snimku na kojoj Perković pijan šeta ulicama razorenog Novog Sada i pjeva o mesu, salati i Srbima, moći ćemo govoriti o sličnostima. I zato, slučajevi Filipa Ivića i Srđana Nedića nikad neće biti isti. Nije u cijeloj priči uopće bitan vratar Vukovara. Momak je možda stvarno samo bio nepromišljen, ne treba dizati hajku na njega. Isto tako, nije bitan ni Filip Ivić, za kojeg mi iskreno nije jasno kako je pored svih klubova ovog svijeta završio tamo. Ovo nije komentar njih dvojice, nego konteksta događaja u kojima su oni središnje figure. Bitna je poruka koja se šalje. Staviti znak jednakosti između Marka Perkovića i četnika je vrlo, vrlo podlo i prozirno, a čini mi se kako neki komentari na koje nailazim idu upravo u tom smjeru. Čak i u Hrvatskoj.
