osim što će otići konobarit i bauštelarit u Njemačku i Dublin, a ne u Kutinu

Koji je udio tih ljudi koji naručuju to svakodnevno? 0.00001%?

Postoje očito i razlozi zašto ti ljudi koji po tebi to rade to svaki dan rade to svaki dan. Očito su nesposobni pripremiti obrok ili su jednostavno lijeni. Koja je alternativa tome, frtalj kruha, bečka i majoneza? Ili smrznuti burek u mlinaru? To je onda bolje od narudžbe dostave? Ili ćemo i to braniti ljudima jer nije zdravo?

Reguliranje uvjeta u kojima se dovode ljudi, veće kontrole uvjeta u kojima rade, veće kontrole gdje žive ljudi (ne ko onaj video koji se sad vrti po društvenim mrežama i u kojima najmodavac pizdi na Nepalce jer je soba u kojoj živi njih 6 i za koju lagano ubire 1200 leglo smrada i žohara) je ono što trebamo, a ne kojekakve zabrane koje vode ničemu.

Pa to ti i kažem, odgajamo generacije nespobnih i lijenih ljudi.

Alternativa? Imaš zrnati sir u svakom dućanu, dobiš čak i žličicu. 

Kratkoročno ne, dugoročno da budući da 95% poslodavaca u ugostiteljstvu, a i ne samo tamo, nabija plaću kroz neoporezive dodatke, a osnovna plaća goli kurac. U prosječnoj plaći udio neoporezivih primanja veći od 250 eura na razini Hrvatske.

da je tako, ne bi se zapošljavali emigranti jer bi domaćih zainteresiranih za te poslove bilo dovoljno

dakle, riješili smo problem Nepalaca u dostavi tako da ćemo počet kuhat doma, emigrante konobare i spremačice po hotelima ćemo riješit tako da si svatko kuha kavu doma i da se zatvore hoteli, a emigrante na građevini ćemo onda riješit zatvaranjem gradilišta

zaustavit većinu ekonomije, samo da se ne bi osjećali ugroženi od Filipinki i Nepalaca

Ljudi nisu išli van masovno jer su dobivali plaću na ruke, razne dodatke, već jer smo imali desetke tisuća ljudi koji uopće nisu dobivali plaće po nekoliko mjeseci, a ti su bili "sretni" jer su barem imali posao, stotine tisuća su tada bili nezaposleni. 

Ne nužno u svakom slučaju, ali je daleko isplativije velikoj većini radnika dobiti i 20% nižu plaću gdje neće biti sa 10-ak cimera u Dublinu, opet za to plaćati rentu, biti udaljeni od obitelji, a vrijeme ti je katastrofa...ili imati takvu plaću gdje osnovica nije velika, ali se na raznim dodacima napuni i gdje ipak živi u svojoj kući sa nekim osnovnim životnim uvjetima i gdje je takva plaća dovoljna.

U Hrvatskoj se nezaposlenost kretala oko 350 000 do 300 000 ljudi u prvih par godina kada smo ušli u EU. Sad imamo preko 100 000 stranih radnika. 

To je ta razlika, daleko od savršenog, ali ipak sigurnost kako društvena, tako i ona stambena gdje većina ljudi kod nas živi u svojoj kući/stanu su velik plus. Malom nećaku su ove godine u razred došle dvije naše curice iz Njemačke, a čujem dosta tih priča o povratnicima Njemačke, Norveške, Irske itd. 

Neke stvari nam idu u prilog, posebno pogoršanje sigurnosne slike Europe, ali i ekonomske. No, i oni su iskoristili naš ulazak za jeftinu i kvalitetnu radnu snagu. 

Raspravljati s nekim tko raspravu svede na ovo je uzaludno.

Prosječna mjesečna plaća u Hrvatskoj je na razini 70% prosječne plaće u Njemačkoj. Mladi Hrvati koji nemaju svoju nekretninu mogu birati žele li od svoje mjesečne plaće od 1500 eura plaćati 1000 eura stan u Splitu ili Zagrebu ili žele od svojih 2200 plaćat istu cijenu stana u Berlinu ili Munchenu. 

S tim da prosječna plaća i nije baš najsretniji pokazatelj financijskog stanja u Hrvatskoj. Medijalna plaća je ipak točniji pokazatelj, a ona pokazuje da Hrvati s nižom plaćom od medijalne mogu zaraditi za stanarinu i pola režija.