ne mora njegova zemlja biti u ratu, da bi netko dobio status izbjeglice 

dovoljno je reći da je u životnoj opasnosti zbog političkog stava, vjere, zato jer je pripadnik etničke manjine, zato jer je alternativne seksualne orijentacije itd.

ne postoji način da se to provjeri. Zna se da je u zemljama tipa Eritreje čovjek realno u životnoj opasnosti zbog tih stvari, ali realno je i da mnogi to iskorištavaju da bi dobili izbjeglički status

a zašto zemlje domaćini to rade? Vjerojatno kombinacija faktora. Od grižnje savjesti zbog kolonijalne prošlosti (valjda ne u švedskom slučaju), ekonomske potrebe za emigrantima, osjećaja moralne superiornosti "mi to možemo", osnovne kršćanske brige za potlačene itd.

inače je Eritreja užasna diktatura u kojoj jedan tip vlada već 35 godina, etničke i vjerske manjine su proganjane, opozicija je ilegalna, na svim mogućim listama ljudskih prava su na posljednjem mjestu u svijetu i vojno intervenira u građanski rat u susjednoj Etiopiji

nama je teško zamisliti kakvo je to beznađe od države 

Imao sam nekoliko pacijenata iz Eritreje, koliko su ti ljudi fizički i psihički izmaltretirani je nevjerojatno. Odrasli ljudi koji su fizički polomljeni toliko da ne mogu mišiće opustiti do toga da im svaki nenadani zvuk izaziva reakcije, izrazito uplašeni.

Ne znam je li istina sve što su mi pričali, ali strašan život, šteta što Eritreja nije bogata naftom pa da Amerika ode tamo uvesti bar neku vrstu demokracije.

Za razliku od ostalih afričkih država koje su primjer suverenosti, ljudskih sloboda, sigurnosti i političke stabilnosti...

Realno, više manje svaka afrička zemlja je krš u političkom pogledu sa sličnim pričama, ne računam ljude kao ljude jer svugdje ima dobrih i loših. Međutim tamo od sjevera do juga uključujući Arape na sjeveru je teški teški krš...

nisu sve afričke države u istom košu. Eritreja je dno dna

uzmi bilo kakve statistike i Eritreja je posljednja

Naravno da silovanja ima u svim sredinama i naravno da je svaki takav čin gnjusan. Međutim, činjenica je kako se različite kultura različito odnose prema silovanju. Negdje je ono to što i je, čin za osudu u kojem je krivac počinitelj, a negdje se praktički žrtva smatra krivom. A migranti dobrim dijelom dolaze upravo iz kultura koje žene tretiraju kao manje vrijedno biće koje nema nikakva prava.

 

Zbog boldanog sam i napisao svoj prethodni post. Nazalost, puno smo mi blize tome nego bi si htjeli priznati.

U Sloveniji je 21-godišnjak, pripadnik romske zajednice, otprije poznat policiji, nasmrt pretukao muškarca ispred noćnog kluba.

Rezultat, ministri pravosuđa i unutarnjih poslova podnose ostavke koje predsjednik vlade prihvaća te izjavljuje sljedeće: "Nasilje ne nastaje preko noći. Rađa se u okruženju gdje kazna ne slijedi djelo, gdje se pravda odugovlači i gdje odgovornost gubi smisao"

Ministar rada Mesec izrazio je sućut obitelji preminulog i poručio kako se ovo dogodilo "prvi put, zadnji put i nikad više".

Također gradonačelnik Novog Mesta u kojem se dogodila tragična zgoda, izjavljuje kako dugo upozoravaju na romski problem, da država kao jedina nadležna ne poduzima ništa i da ima previše zaštite krivih, a premalo zaštite nevinih.

Kroacija would never 

Reakcija vlasti bi bila nešto tipa činjenica da je dotični premlačivać uhićen je dokaz da institucije rade svoj posao, a da Hrvati nikad bolje nisu živjeli.