Nisam se uopće referirao na tvoj post nego na medijska pisanja.Da sam se referirao na tvoj post onda bi te quotao kao i sad.

Okeeeej

to je bila jedna od bitnih zgrada u gradu, jedna od referentnih točaka lokalne geografije. Svaki Zagrepčanin zna što je Vjesnik i gdje se nalazi

isto kao za Cibonu, Lisinski, Maksimir, Zagrepčanku, Katedralu, Haenka, Mimaru, Dolac, Džamiju, Velesajam itd. još tries točaka

u estetiku zgrade ne bih ulazio

meni je uvijek ličila na napolitanku

 

bez te zgrade grad nepovratno gubi jednu točku svojeg zemljopisa

za vrijeme zivota i rada u ZG 2001-2006, Vjesnik se nadebelo jos citao

uvijek me fascinirala njegova velicina i nezgrapnost

ali su ga ljudi obozavalo

pa na Slavonskoj je bil orijentir, idemo na Savskum idemo prema Kranjci i Ciboni

danas mi za sve treba google karta

meni je Vjesnik bio fascinantan osamdesetih, kao jedine novine koje su izlazile nedjeljom

u onom starom ogromnom formatu, otvorim ga i moram ga čitat na podu jer ima metar s metar 😁

ogromna križaljka preko cijele strane 😍

i izvještaji i rezultati košarkaške lige koja se igrala subotom

ja mislim da postoje tisuce slika iz domova gdje obicno muski dio spava pokriven vjesnikom, to je tih godina normalno bilo

recimo meni danas fali ono prije 20-30 godina da doslovno SN kupujes svaki dan, a vikend se najvise veselis kavi ujutro prije utakmice i citanju istih

jebes mi sve s danasnje perspektive to su bila romanticna vremena

uz nezaobilazni 90-tih toto 13

jedan troznak, 3 dvoznaka, i 9 moras samo jedna tip

nekad bilo

kod mene se svaki dan kupoval Večernjak. Nedjeljom Vjesnik. Svaki ponedjeljak je stari kupovao dodatno i Sportske

te Sportske sam ja čitao još tri dana, dok ne pročitam i ne naučim napamet i zadnji rezultat i aktualnu tablicu Druge lige, Međurepubličke lige lige Zapad i lokalnih liga iz ZG okolice

sve se pratilo, od Dinama, NK Zagreba, Radnika, Viko Omladinca i Crvene zvijezde Laduč

očito su novine bile jeftine 😁

kad sam išao popodne u školu, moj radni zadatak je bio otić svaki dan u dućan i kupit kruh, mlijeko i novine. Nekad i pet deka parizera ili posebne, da si napravim sendvič za doručak. To sam radio dakle od prvog razreda, od nepune sedme godine života

(neki dan pričam s kolegicom s posla, kćer joj ima 14 godina i nikad ju nije poslala u dućan da kupi kruh) 

kad sam bio jutarnji turnus, onda bi mama kada bi se vraćala s posla kupovala Plavu devetku (čini mi se da se tako zvalo), posebno gradsko izdanje Večernjeg, a koje je izlazilo od dva popodne. Za razliku od običnog Večernjeg s crvenim zaglavljem, u Devetki je grafički dominirala gradska plava boja jer eto gradsko izdanje. Kupovalo se naravno na ulici kod kolportera (jedno staro i danas nestalo zanimanje). Da li se još netko sjeća tih novina?  

slanje u ducan je bila normalna pojava, doslovno svakodnevna

kruh i mlijeko, a popodne koji put starcima po cigarete, najnormalnija stvar u 80-tima

teta iz ducana te znala kao i sve klince iz kvarta, uvijek ti je bio ducan i kiosk obavezno na dohvat ruke

kad sam isao stricu Zagreb, to su bili dozivljaji, znas da cete ti i bratic ostati sami u Preckom u stanu, da se rade pizdarije poput zvonjave susjedima, trcanja, sve mularije kojih se dosjetis, posle ides gore i igras do 1-2 u noci commodore 64 i football manager bas ovaj

uvijek sa Evertonom, jednom ga odabrali i vise ga nismo pustali

i

kasnije smo se preselili u Varazdin k meni, e tam je bilo jos gore jer smo imali Tomos automatic bijeli

put od Varazdina do ZG je znao trajati vise od 2 sata, stariji ce znat kakve su se guzve radile na Svetom Ivanu Zelini, na onim uzbrdicama i nizbrdicama

o putevima na more da i ne pricam pod 35 stupnjeva po 9-10 sati do zadra, ako je S.I. Z. bio guzva, onda su Plitvicka jezera bila Mumbai realno

ceveroclana obitelj u ficeku ili yugiju, zastavi, nekom malo boljem fiatu sve bez klime

Nisu li Sportske Novosti imale,samo neko vrijeme,u osamdesetim neki pandan beogradskom Tempu,nogometne teme u listu,imena se ne sjećam,koji je izlazio jedan put u tjedan dana,,,,???