Problem modernog društva je što je urbanizacija stvorila stanove jer je gustoća naseljenosti bila prevelika da bi se širilo kao manja mjesta zbog manjka prostora. U stanu nemaš mjesta za više od cc 2 do 3 djece čak i da hoćeš, a kako djeca odrastaju trebaš više prostora.
Druga stvar je što smo kroz povijest odrastali u velikim obiteljima više generacija. Imao si baku i djedu u kući koji su čuvali kad je najmanji bio najmlađi, a onda je najstarije dijete kasnije čuvalo mlađu braću i sestre. To je bio neki normalan obrazac odrastanja...Danas je većina parova sama, udaljena od svojih i moraš plaćati čuvanje, ograničen si vremenom i cijenom.
Treća stvar je bila da roditelj nisu bili helikopter roditelji kao danas, to je strašan utrošak energije ako si nad djetetom od jutra do sutra kako se kaže. Vjerujem da nas je većina ovdje kad si izašao van na ulicu i upoznao prve prijatelje od vrtića na dalje dane provodili vani. Uvijek je tu bio park, igrališta, bio si kod prijatelja ili oni kod tebe, ali roditelji nisu zabavljali djecu, odrasli su bili za zasebnim stolom vodili te razgovore. Od sestre sin mi ima rođendan, 15-ak odraslih oko njega, bez druge djece...
Na treninge si išao sam, u školu si išao sam ili busom, sam si pisao zadaće i učio, kad si mogao dohvatiti hladnjak si uzimao si sam za jelo barem doručak i večeru...
Danas je oko škola vozni park, na treninzima ista stvar trče mame koje se deru na trenere i suce, pa od srama bi propao da se to događalo onda. Odgoj je bio suroviji i manje reći ću iskazane ljubavi, ali za odgoj ovakav gdje si djetetu nad glavom non stop treba jako puno energije. I onda ako izuzmemo sve ostale segmente imanja djece, znači da imaš prostor, stabilan posao i u ono vrijeme djeca tako odgojana su bila jedinci.
[uredio ARIZIN - 26. listopada 2026. u 11:40]
