U prepunom Dokukinu KIC sinoć se tražila karta više. I to u povodu kino-premijere filma “Cenzurirani glasovi” izraelske redateljice Mor Loushy. Više od 70 gledatelja tako je poslušalo snimke s magnetofona slavnog pisca Amosa Oza i svjedočanstva vojnika izraeske vojske nakon povratka s bojišta.

Samo tjedan dana nakon Šestodnevnog rata 1967. godine, slavni pisac Amos Oz snimio je razgovore s grupom mladih pripadnika nekoliko židovskih kibuca, vojnicima koji su se upravo vratili s bojišta. U vrijeme kada su ove snimke i razgovori nastajali, u narodu je vladala generalna euforija i oduševljenje zbog nadmoćne pobjede izraelske vojske i ‘povratka starog grada Jeruzalema’. Međutim, ono što je Amos čuo i snimio, nimalo se nije podudaralo s općim mišljenjem naroda niti službenom politikom države Izrael. Izjave vojnika bile su toliko šokantne i “protiv države” da su snimke momentalno zabranjene.

I to sve do danas, kada iskrene ispovijesti vojnika Šestodnevnog rata, sada već sedamdesetogodišnjaka, po prvi puta u cijelosti može čuti cijeli svijet, što su vidjeli, osjećali, učinili i kako se danas nose s tim. Mnogi od njih se i danas pitaju je li “oslobođeni Sveti kamen” uistinu vrjedniji od brojnih izgubljenih života njihove braće, prijatelja i suboraca, ali i nevinih palestinskih žrtava…

Nakon kino-premijere filma “Cenzurirani glasovi” u Dokukinu KIC održana je rasprava na temu filma i književnosti Amosa Oza na kojoj su sudjelovali glavni urednik izdavačke kuće Fraktura Seid Serdarević, urednik i novinarTihomir Ponoš te političar i književnik Daniel Ivin.

U raspravu je brojne posjetitelje uveo urednik i novinar Tihomir Ponoš, pojašnjavajući okolnosti koje su dovele do Šestodnevnog rata.

Šestodnevni je rat najveći vojni trijumf u povijesti Izraela, u samo šest dana njegova je vojska potpuno porazila brojčano nadmoćne vojskeEgipta, Sirije, Jordana. Ta je pobjeda, u sklopu koje je izraelska vojska zauzela cijeli Jeruzalem, dotada podijeljeni grad, uključujući i sveta mjesta poput Zida plača koja su do tada bila pod arapskom kontrolom, pokrenula golemu lavinu emocija, trijumfalizma i nacionalnog ponosa kako među Židovima u Izraelu tako i među Židovima u dijaspori.

Amos Oz je, kao rasni dokumentarist i novinar, samo sedam dana nakon završetka rata počeo u nizu kibuca razgovarati s vojnicima, svojim kolegama, koji su sudjelovali u ratu. Umjesto s trijumfom suočio se s porazom pobijeđenih izazvanim zločinima koje je počinila izraelska vojska u kojima su sudjelovali i njegovi sugovornici. Ti su zločini bilimasovne likvidacije zarobljenika bez suđenja, masovno protjerivanjearapskog stanovništva sa zauzetog teritorija, uništavanje njihove imovine.

Trenutak kada vojna pobjeda prelazi u iživljavanje nad pobijeđenima bio je trenutak u kojem Ozovi sugovornici postavljaju pitanje smisla, čak i ne samo(g) rata, već i pitanje smisla postaojanja Izraela kakvog oni žele i za kakvog su se borili. Ne čudi što je izraelska vojska Ozu zaplijenila snimljene trake i nakon nešto malo manje od pola stoljeća za javnost otvorila tek okotrećinu snimljenog materijala. Film upozorava i koliko je suočavanje s prošlošću, a to je suočavanje redovito suočavanje s negativnim, lošim i zlim u nečijoj povijesti i prošlosti, dugotrajan, mukotrpan i mučan proces - od Šestodnevnog rata do filma Mor Loushy prošlo je 48 godina.”

Povjesničar, književnik i političar Daniel Ivin, ujedno i suvremenik Šestodnevnog rata, osvrnuo se na surove ispovjesti izraelskih vojnikadefinirajući svaki rat kao gubitnički. “Dok je narod slavio pobjedu, vojnici se nisu osjećali kao pobjednici. Svjedočanstva koja čujemo u filmu, iskrena su patnja mladića u čijim je glavama ostala slika mrtvih suboraca i nevinih žrtava. Svaki rat je po definiciji zločin.”

Moderirajući razgovora, Seid Serdarević osvrnuo se i na snažan utjecaj književnosti velikog Amosa Oza na židovsku zajednicu i državu Izrael: “Amos Oz bez sumnje je jedan od najvećih suvremenih svjetskih pisaca, autor koji je jednako beskompromisan u svojim knjigama i svojim esejima. U njegovim se književnim djelima kroz male sudbine prelamaju velike životne teme, dok je u esejima i političkim komentarima jedan od onih autora čija riječ vapi za slobodom i pravednošću na najužarenijem području današnjice.”

"Cenzurirani glasovi" izraelske redateljice Mor Loushy prikazuje, na izravan, emocionalno vrlo snažan, na momente i brutalan način, prikazuje koliko pobjeda za pobjednika može biti bolna i traumatična”, zaključio je Tihomir Ponoš.

‘Cenzurirani glasovi’ (Censored Voices), autorice Mor Loushy, iskrena su i potresna ispovijest o trenutku kada se Izrael iz Davida po prvi puta pretvorio u Golijata te tu činjenicu odlučio zanijekati pred svijetom punih 40 godina. Film po prvi puta, bez cenzure, donosi audio materijale nevjerojatne snage i izuzetno zanimljivu video-arhivu snimljenu tijekom ratnih sukoba 1967. godine.

Film je svjetsku premijeru imao u službenoj konkurenciji Sundancea te internacionalnu u programu Panorama prošlogodišnjeg Berlinalea. Osvojio je nagradu za najbolji dokumentarni film (Ophir Awards) u Izraelu te Yafo Award i Research Award na DocAviv Film Festivalu.