True story:
- ovih dana u ZG-u, autobus 109, "gospodična" ne želi izaći van jer joj pas nema brnjicu, sve završi s policijom, putnicima naravno smetaju svi osim koze koja ne poštuje propise i na tapeti završi gamad dotepenska jer radi svoj posao
- danas, krcat tram, ulazi baba pored mene na prva vrata, teško hoda onak malo se trese dok jedva nosi neku vrećicu, "gospodična" (tak negdje punoljetna) sjedi na sjedalu za invalide, gleda kroz prozor i ignorira (sluša glazbu) pitanje može li se maknuti, i na babin dodir po nadlaktici ova odgovori kak bi se možda i makla da ju je lijepo pitala.

Đon obraz i seljačine iz wannabe metropole as it's best; za ovu prvu istuaciju postoji i video i fascinatno je kak dotepence treba zapaliti, na vješala, itd. u komentarima.

Tak imam te rad.
