mumu je napisao/la:
Bogomdani je napisao/la:
Eto, fra Didak Buntić koji je i za vrijeme gladi spasio toliko djece šaljući ih u Slavoniju, bio je pravi čovjek, što drugo da napišem. Međutim, da bi čovjek postao to što je postao fra Didak nije dovoljno samo se roditi, ili završiti fakultet. Kako su sveci postali sveci? Pročitaj neku biografiju pa ćeš vidjeti kolike sve kušnje duša mora proći da bi se postalo pravim čovjekom.
Često mi je u mislima citat Tommasea, i nisam siguran je li to ovaj naš autonomaš iz Šibenika ili neki drugi, ali tko god bio kazao je, bar za mene, veliku istinu: "učite, učite, učite i bit ćete prosječni,
volite, volite, volite i bit ćete veliki."Vidi cijeli citat
Gdje je ljubav za vlastiti narod u situaciji kada je polovica tog naroda ogrezla u korupciju i živi od nje,a druga polovica je iselila ili to planira? Ne da nema ljubavi,nego se i najobičnije pitanje "Zašto nam je društvo u takvom stanju?" tumači kao napad na čitavo društvo. Ako je napad na društvo (eto primjer fra Dade Milasa-nemoj gledati njegove stavove,gledaj samo činjenicu da se on zapitao i usudio kritizirati) ujedno napad i na Crkvu,gdje je onda točno razlika između društva i Crkve?
Zašto posvetiti život nečemu,ako ćeš se morati ponašati onako kako se ponaša i ostatak društva? Zašto posvetiti život stavovima koji su jednaki stavovima dominantne struje u društvu?
Gdje je razlika između bilo kojeg fratra koji šuti i time podržava ovakvo društvo i neke neobrazovane babe koja koja isto tako misli? On je posvetio život stavovima koje i ona ima,a da im nije posvetila život. Zar to nije tragično,da se životi tako olako prodaju?
Pa narod umire zato jer nema ljubavi. Gledano u globalu, statistički, ne piše se dobro. Počevši od demografije pa nadalje... Ali onaj tko ljubi, onaj tko vjeruje, neće umrijeti nikada. Što da se uzbuđujemo? Mafija bila, mafija ostala. Eto, ti si od svega našao osuđivat Crkvu jer se DOVOLJNO neki pojedinci unutar nje ne trude koliko bi trebali. Što s onima koji se trude? I oni koji se trude i oni koji se ne trude su ljudi kao i mi, griješnici. Potpuno je promašeno svoj život stavljati u ruke drugih, od njih nešto očekivati. To je, prijatelju, trgovina, a ne vjera. Ja se ne molim krunicu zato da, kad izmolim, sad će meni Bog dat nešto. Bog nije baba s pazara. Ono što jest ispravno je staviti svoj život u Božje ruke. Tek tada ćeš osjetiti mir i radost. Pokušaj!
