istina živa, užasno opasna zemlja za turiste, za dokonog čeha kojem dok se prži na žicipla prhne u glavu krenut u osvajanje biokova u boroletama i havajkama sa bocom bistre pod miškom i twixom u džepu, opasna nego šta. opasna i za avanturistički nastrojenog poljaka koji lukmadracom napada brački kanal. ondak se digne gorska služba spašavanja, mobilizira ratna mornarica, ronioci, specijalci, vatrogasci i klub mladih vezilja, tad se galvanizira (tata ćiro, hvala) vascela hrvatska javnost i strepi nad sudbinom zbinieka i kazimierza, pa kad promrzlog čeha najdu negdje u škrapi, a izbezumljenog poljaka ugoste svjetioničari na svecu il palagruži svi obnevidimo od sreće i veselja, tek mi kasnije sine da su nas izhebali u zdrav mozak, da smo zdrobili love i love da im spasimo isprazne živote a lajbeki kuvca platit neće, nego će im još uvalit kaki aranžman za đabalesku, ako se požele još jednom vratit i pošteno odmorit. utvaram si da bi sličnu avanturu u švicarskim alpama il na grčkim otocima otplaćivala i moja djeca.