Foto: Prijatelji životinja

SVE popularniji životinjski proizvodi na policama trgovina etiketirani kao ekološki, free range, organski i slično iza lijepe ambalaže i privlačnih brandova skrivaju patnju životinja. Proizvođači profitiraju naplaćivanjem mnogo više za "ekološki proizvod", a potrošači spremno plaćaju cijenu kako bi se riješili osjećaja krivnje, bez da se pritom moraju odreći mesa, mlijeka i jaja. Uzgajivači ulažu sve više novca u marketing prikazujući svoju "ekološku" proizvodnju kao humanu i brižnu prema životinjama. Pritom stvaraju bajkovitu sliku životinja koje slobodno šeću livadama i pašnjacima, u čistom i zdravom okolišu, a sve u svrhu poboljšanja prodaje. Tako zamagljuju neugodnu činjenicu da sve te životinje na kraju budu zaklane, stoji u priopćenju Prijatelja životinja.

 
Tvrtka Eko-Mavrović poznatog bivšeg boksača Željka Mavrovića ostvaruje profit i prodajom mesnih proizvoda dobivenih iz "ekološkog" uzgoja crnih slavonskih svinja na farmi u okolici Požege. Među navodno zdravim proizvodima koje tvrtka nudi pod brandom "Osobno iskustvo" su slanina, čvarci, kulen, kobasice, svinjska mast i paštete. Kao svoju misiju Mavrović ističe "svijet u kojem je proizvodnja hrane bazirana na ekološkim principima i standardima", pri čemu se vodi načelom "Poslujemo u skladu sa zakonima i pravilima Ljubavi".
 
Svinje žive u izmetu i bez vode

Udruga Prijatelji životinja dobila je fotografije i snimke s farme svinja tvrtke Eko-Mavrović na kojima je vidljivo da svinje kod njega žive u derutnoj prljavoj zgradi u vlastitom izmetu i mokraći, bez pristupa hrani i vodi te suhog prostora sa steljom za odmor. Piju vodu u kojoj gacaju i obavljaju nuždu, leže u praznim koritima za hranu i na mokrom prljavom podu, a u prostoru u kojemu su smještene ne može se disati od zagušljivosti i smrada. Iz tog prostora svinje odlaze u klaonicu nekoliko metara dalje na istom imanju. Osim kršenja vlastitih principa prema kojima mu navodno novac i profit nisu jedina motivacija i životna vodilja, Mavrović krši i zakonske odredbe o uvjetima "ekološkog" uzgoja, tvrde Prijatelji životinja.

 
Uzgoj svinja na ekološki način propisan je Pravilnikom o ekološkoj proizvodnji životinjskih proizvoda (NN 13/02, 10/07), a temelji se na držanju životinja u što prirodnijem okolišu. Takav način uzgoja zamišljen je kao alternativa konvencionalnom uzgoju kako bi se povećala dobrobit životinja. Pravilnikom propisani minimalni uvjeti za ekološki uzgoj uključuju: nekoliko funkcionalnih prostora u objektima za držanje svinja; čiste, suhe i dovoljno prostrane površine za mirovanje životinja; stelju od slame ili ostalih prikladnih prirodnih materijala; cjelodnevnu dostupnost hrane i svježe vode; ventilaciju i grijanje objekta; preventivnu zdravstvenu zaštitu utemeljenu na pravilnoj hranidbi i smještaju te općoj higijeni dezinfekcijom objekata i opreme itd.
 
Pojam "ekološki" samo manipulacija marketingom

Ništa od nabrojanoga nije vidljivo u Mavrovićevom eko uzgoju, upozoravaju Prijatelji životinja. Ako je farma svinja Željka Mavrovića primjer tzv. ekološkog uzgoja koji podrazumijeva povećanu skrb za dobrobit životinja, tada "ekološki" znači jedino dobro manipuliranje marketinškim trikovima. Držanje životinja u ponižavajućim uvjetima i njihovo klanje nisu u skladu "sa zakonima i pravilima Ljubavi". Takvo načelo poslovanja, kao i poštivanje zakonskih odredbi, Mavrović bi puno dosljednije postigao da ostane samo pri ekološkoj proizvodnji žitarica, upozoravaju Prijatelji životinja. 

 
Svinje i ostale životinje koje se uzgajaju radi ljudske prehrane razvijaju složene socijalne odnose i emotivnu povezanost. Životinje međusobno komuniciraju, a na loše uvjete držanja i postupanja reagiraju stresom i sklonošću razbolijevanju. Iako su po prirodi vrlo čiste, svinje su i u "ekološkom" uzgoju prisiljene živjeti u prljavštini i vlastitom izmetu.
 
Izrabljivanje životinja

"Ekološki" uzgoj samo je ljepši izraz za jednako izrabljivanje životinja kao i u konvencionalnom uzgoju. Kao što ne postoji "humano" klanje, tako ne postoji ni "humani" uzgoj životinja. Svinje, kokoši i krave uzgajane i ubijane radi mesa, mlijeka i jaja i dalje se uzimaju od svojih majki. I dalje žive neprirodne živote koji završavaju stravičnom nasilnom smrću u klaonici. Da se psi ili mačke tjeraju da podnose takve uvjete kako bi se zadovoljili ljudski apetiti, javnost nikada ne bi dopustila da se njihovi proizvodi označe i promiču kao "ekološki" i "humani", zaključuju Prijatelji životinja.

Naoružani torcidaši ispisivali grafite uz autocestu

Trojica požeških torcidaša koja su na odmorištu uz autocestu ispisivala grafite u subotu su imala bliski susret s policijom. Policajci su pregledom njihovog automobila osim sprejeva pronašli i metalne palice te gumeni pendrek, zbog čega protiv navijačkog trojca slijedi optužni prijedlog

ĐAKOVO - Đakovačka mladež sve češće i sve više psuje i prostači, gotovo se nadmećući tko će biti glasniji i “kreativniji” u tome. Na žalost, sveprisutna psovka na đakovačkim se ulicama može čuti već iz usta onih najmlađih, osnovnoškolaca pa do njihovih starijih kolega iz srednjoškolskih klupa. Onaj tko ne psuje, čini se, nije u društvu dobro prihvaćen, nije “in”. Podjednako psuju i mladići i djevo jke.
Psovanje, već od vrtićke dobi, tema je rasprava i na brojnim internetskim forumima, gdje mlade majke traže savjete kako, primjerice, djetetu od tri i pol godine objasniti da ono što je čuo i “donio” kući, ne spominje. Tog su problema svjesni i u đakovačkim školama, no, kažu, ne znaju kako iskorijeniti ovu ružnu naviku.
- Da, djeca psuju na hodnicima, kada prođemo pokraj njih, upozoravamo ih da to ne čine. Riječ je o, uz pušenje, vrlo problematičnoj pojavi i ne znam kako joj stati na kraj - kaže prof. Mirko Ćurić, ravnatelj đakovačke Obrtničke škole Antuna Horvata.
Ova pojava nije mimoišla ni osnovne škole, pa tako, kaže Tihomir Benke, ravnatelj OŠ I.G. Kovačića, psovka postaje dio njihove svakodnevice. “Upozoravamo ih pa ne psuju kada smo mi u blizini, no kada nas ne primijete, prostače. U razredu to ne čine, no psovke se čuju u iščekivanju početka nastave i na odlasku kući”, kazao je Benke.
Potrebu, ako se tako može nazvati, za psovkom, pojasnio je prof. dr. sc. Vladimir Dugalić, profesor moralne teologije na đakovačkom KBF-u.
- U podlozi psovanja, što će reći svaki psiholog i onaj koji se bavi ovim pitanjem, ponižavanje je druge osobe. Osobito psovkama koje se tiču spolnosti, poput spominjanja majke. U podsvijesti ljudi stoji potreba da drugoga ponizi. To često postaje i navika. U nas psovanje uključuje nedovoljnu kulturu poštovanja dostojanstva druge osobe. Psovka pokazuje netoleranciju, iako čovjek nije uvijek manifestno svjestan toga, nego to podsvjesno u sebi nosi. Druga je stvar psovka protiv Boga. Mađari i mi smo, na žalost, psovački narodi u Europi. Sva istraživanja pokazuju kako imamo najraznolikiji oblik psovki, “najkreativniji” smo u tome, a uz nas i Srbi. To su tri naroda koji, na žalost, imaju i najgore oblike bogopsovki. Psovanje kod mladih je pitanje nekulture, primitivnog ponašanja. Podsvjesno, riječ je o nekulturi koja ne poštuje drugoga, koja se prenosi i na taj način se mladi odgajaju - pojasnio je Dugalić.

Balavci, sramote nam grad, p***a im materina

jebali ih ti profesori,čemu ih uče?

je*o me svako ako sina neću pošteno isprepičkati kad čujem da psuje...

Zašto govorite "mi"? Ne psuju svi znate... Najviše psuju jebeni licemjeri, pizdoljupci upitnog kućnog morala, nedojebani ateisti i slično. Ako mene pitate, dobro odgojeni pojedinac neće nikada psovati zakurac.

http://www.youtube.com/watch?v=owrewYLPASY&feature=related