Hrvati, Mađari i Srbi su najveći psovači

ĐAKOVO
- Đakovačka mladež sve češće i sve više psuje i prostači, gotovo se
nadmećući tko će biti glasniji i “kreativniji” u tome. Na žalost,
sveprisutna psovka na đakovačkim se ulicama može čuti već iz usta onih
najmlađih, osnovnoškolaca pa do njihovih starijih kolega iz
srednjoškolskih klupa. Onaj tko ne psuje, čini se, nije u društvu dobro
prihvaćen, nije “in”. Podjednako psuju i mladići i djevo
jke.
Psovanje,
već od vrtićke dobi, tema je rasprava i na brojnim internetskim
forumima, gdje mlade majke traže savjete kako, primjerice, djetetu od
tri i pol godine objasniti da ono što je čuo i “donio” kući, ne
spominje. Tog su problema svjesni i u đakovačkim školama, no, kažu, ne
znaju kako iskorijeniti ovu ružnu naviku.
- Da, djeca psuju na
hodnicima, kada prođemo pokraj njih, upozoravamo ih da to ne čine. Riječ
je o, uz pušenje, vrlo problematičnoj pojavi i ne znam kako joj stati
na kraj - kaže prof. Mirko Ćurić, ravnatelj đakovačke Obrtničke škole
Antuna Horvata.
Ova pojava nije mimoišla ni osnovne škole, pa tako,
kaže Tihomir Benke, ravnatelj OŠ I.G. Kovačića, psovka postaje dio
njihove svakodnevice. “Upozoravamo ih pa ne psuju kada smo mi u blizini,
no kada nas ne primijete, prostače. U razredu to ne čine, no psovke se
čuju u iščekivanju početka nastave i na odlasku kući”, kazao je Benke.
Potrebu,
ako se tako može nazvati, za psovkom, pojasnio je prof. dr. sc.
Vladimir Dugalić, profesor moralne teologije na đakovačkom KBF-u.
- U
podlozi psovanja, što će reći svaki psiholog i onaj koji se bavi ovim
pitanjem, ponižavanje je druge osobe. Osobito psovkama koje se tiču
spolnosti, poput spominjanja majke. U podsvijesti ljudi stoji potreba da
drugoga ponizi. To često postaje i navika. U nas psovanje uključuje
nedovoljnu kulturu poštovanja dostojanstva druge osobe. Psovka pokazuje
netoleranciju, iako čovjek nije uvijek manifestno svjestan toga, nego to
podsvjesno u sebi nosi. Druga je stvar psovka protiv Boga. Mađari i mi
smo, na žalost, psovački narodi u Europi. Sva istraživanja pokazuju kako
imamo najraznolikiji oblik psovki, “najkreativniji” smo u tome, a uz
nas i Srbi. To su tri naroda koji, na žalost, imaju i najgore oblike
bogopsovki. Psovanje kod mladih je pitanje nekulture, primitivnog
ponašanja. Podsvjesno, riječ je o nekulturi koja ne poštuje drugoga,
koja se prenosi i na taj način se mladi odgajaju - pojasnio je Dugalić.