Evo što je onaj budalaš Labrović što pije svoju mokraću u svojem performansu govori, i dobro govori:
http://www.slobodnadalmacija.hr/Spektar/tabid/94/articleType/ArticleView/articleId/226226/Default.aspxDakako, ne slažem se sa novinarom koji mu povlađuje sa "nepogrešiv", i priča o ovom našem društvu kao tranzicijskom i dezorijentiranom. Ako je društvo tranzicijsko onda se podrazumijeva da ono nekuda ide, da ima svoju orijentaciju. Međutim, slažem se da je dezorijentirano i to zato što je previše liberalno i što nikoga ustvari nije briga. Labrović to naziva pasivnim, ali govorimo zapravo o istim stvarima.
Labrović griješi kada govori o "slabijima i drugačijima" jer oni na koje on cilja zapravo nisu slabiji ni drugačiji - iako sebe tako nastoje prikazati. Shvatit će Labrović kad-tad, nije on glup dečko kada je sve ovo ostalo pohvatao. Pogotovo kada priča o pokvarenim političarima kao sociopatima i psihopatima, sviđa mi se kada se stvari nazovu svojim imenom, i da je izvor njihove moći pasivni
narod, tj. da o njemu sve ovisi. Pravna država je samo srce kriminala, što doista i jest - to je aparat u kojem su isti sociopati i psihopati koji služe ovim sociopatima i psihopatima političarima.
Dijelim njegov amaterski zaključak otkud nama nepovjerenje prema "državi" i smatram točnim njegov zaključak u kojem kaže da imamo:
pervertirane demokrate koji mehanizme demokracije koriste da bi se postigao rezultat suprotan njenome duhu iako sam siguran da on misli na istinski pervertirane demokrate već na one koji zapravo nisu pervertirani.
I na kraju, kada sam pročitao sve ovo Labrovićevo, i kada se vidi tko su to političari, pravna država i ostali moćnici pogledam članak u kojem klaun Ivo Baldasar misli da je važan. U tom članku (pročitao sam samo naslov) pripadnik te klike manijaka kaže da je on protiv onoga što će se pitati u referendumskom pitanju. Štoviše, on govori nešto i o ljubavi - zamislite, hrvatski političar govori o ljubavi! Stvarno je vrh vrhova ili dno dna kada hrvatski političar, počne govoriti o ljubavi! Bilo bi mu bolje da govori o stvarima koje stvarno razumije: o licemjerstvu, o gluposti, o pokvarenosti, o korupciji nego o stvarima sa kojima ima vrlo malo (ako i išta) dodirnih točaka.
Istina, ima pripadnika one iste klike koji nisu protiv nego za, ali kad ja vidim da je npr. Željko Pervan za, Thompson za, i ostali tzv. mali ljudi (a zapravo veliki, jer nisu dio te klike) onda...
Sapienti sat.
Što se tiče naroda, parafrazirao bi velikog maestra Ljubu Stipišića Delmatu o kome sam danas gledao:
narode vrati se sebi, dok još imaš kome!
[uredio Bogomdani - 21. studenog 2013. u 18:29]
Samo vjera, nada i ljubav, a najveća od njih je ljubav. Merčep, Praljak, Prlić, Petković, Ćorić, Pušić, Stojić - velikani hrvatskog naroda