bubici je napisao/la:
Cantera je napisao/la:
Smithovo razmišljanje (drugi navod u tvom orginalnom postu), na koje se referira članak sa bitno.net, ima pogrešnu konstrukciju u kojoj stavlja već kao gotovu činjenicu kako je to prihvaćeno. No, prvi članak iz tvog orginalnog posta, se od toga ograđuje navodeći kako, ako uđe u praksu, to "može uzrokovati pritisak na pacijenta", što zasigurno nije isključeno, jer je potražnja za organima sve veća. Samim time mogućnost za "požurivanje" smrti pacijenata koji žele eutanaziju može dovesti do neželjenih situacija i to se ne može tek olako odbaciti.
A vjerojatno ni bubici nije trebao to tako apokaliptično doživjeti, no ovakve stvari zasigurno jesu vrlo kontroverzne.Vidi cijeli citat
Pa da ti pojasnim šta me muči (dbaldu ne mislim jer skače sam sebi u usta i nepristojan je).
Nizozemska i Belgija već sada teže tome da uvedu eutanaziju, ali ne samo po želji pacijenta nego i po tvrdnji dvojice doktora da pacijentu nema spasa i da ga se smije eutanizirati, mada pacijent nije za to dao izričitu privolu. Dakle, ne radi se o situaciji u kojoj je čovjek došao pred kraj, svjestan je svega, ne može ili ne želi više podnositi bol i kaže da želi eutanaziju, nego se radi o tome da to odlučuju doktori. Pacijent koji nije sposoban sam donijeti odluku biva prepušten na milost i nemilost doktoru, koji se onda vode svojim viđenjima stvari i odlučuju o nečijem životu; da li će čovjeka održavati na životu ili ne. Evo, ovo je prva potpuno bolesna ideja.
Ajmo na drugu onda. Pitanje donora organa.
Predlaže se mogućnost eutanazije čovjeka davatelja organa koji nije sposoban više samostalno odlučivati, jer je puno bolje uzeti organe iz živog pacijenta nego čekati da ovaj umre, pa onda uzeti organe. Dakle, ako nisi donor onda te možda neće ubiti jer ioanko nisi nešto pretjerano koristan kao truplo, ali u drugom slučaju jesi pa ćemo ti malo požuriti smrt jer ćeš nam biti puno korisniji kao truplo? To je druga potpuno bolesna ideja.
Kada u sve to ubacimo lljudsku pohlepu i potpunu bezosjećajnost, što misliš koliko će proći dok se ne pojavi situacija u kojoj Zdravko treba srce, Kerum jetru a Horvatinčić bubreg? S koliko novaca će ljudi biti spremni podmititi doktora da potpiše taj papir jer će pacijent ionako, možda i vrlo skoro; umrijeti? I onda dolazimo do toga da doktori više ne štite ljudski život, nego rade na njegovom oduzimanju. I da ljudski život postaje materijal i proizvod koji dobiva svoju cijenu, ovisno o kvaliteti i starosti proizvoda.
Ovo nije apokalipsa, ali je još jedan mali korak prema istoj.
EDIT - a pro po naklade, Šonje piše u časopisima koji imaju manju nakladu od onih gdje piše Bajruši, po toj logici znate gdje ćemo završiti?
Vidi cijeli citat
Evo i nastavak priče...Nije dugo trebalo da se krene obistinjavati.
Mladoj Nizozemki u dvadesetim godinama odobren je zahtjev za eutanaziju nakon što je komisija sastavljena od liječnika i psihijatara njeno psihičko stanje proglasila “nepodnošljivim”, javlja Catholic News Agency.
Nizozemski odbor za eutanaziju nedavno je objavio izvješće u kojem spominje slučaj mlade djevojke koja je od 5. do 15. godine bila seksualno zlostavljana. Zbog toga je, uz ostale psihičke poremećaje, patila od Posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) i tjeskobe te je ustvrđeno kako je njeno stanje “neizlječivo”, što je dovoljan razlog za eutanaziju u toj zemlji.
Slučaj se dogodio u jeku rasprava o eutanaziji u Sjevernoj Americi, osobito Kanadi, gdje parlament uskoro treba odlučiti o legalizaciji eutanazije. Američki stručnjaci i doktori zgroženi su odlukom njihovih nizozemskih kolega jer, kako kažu, ljudima koji pate od sličnih poteškoća šalje poruku beznađa.
“Radi se o prijetnji samom javnom zdravlju. Jedna od najvećih prepreka u liječenju ovih poremećaja jest očaj te je stoga probuditi nadu u mogućnost izlječenja i pokazati da je cilj, bez obzira na sve poteškoće, vrijedan borbe, često prvi korak u tretmanu”, poručio je dr. Greg Bottaro, klinički psiholog iz CatholicPsych Instituta. Pritom je nadodao kako mu nije jasna dijagnoza njegovih nizozemskih kolega koji su postavili dijagnozu “neizlječivosti” u njenom slučaju. “Premda postoje kompleksni i teški slučajevi traume, ne postoji točka u kojoj je sve izgubljeno”, primijetio je, rekavši pritom kako “uvijek postoji nada kod budućeg tretmana”.
Slično su rekli i iz organizacije Patients Rights Action Fund: “Potpomognuto samoubojstvo ekstreman je i zastario način (brige za bolesnike, op.a.) jer s modernom medicinom i modernim terapijama doktori mogu bolje pomoći da pojedinci koji se suočavaju s ovim oblikom bolesti, kao i njihove obitelji, ne iskuse bol.”
Kritičari eutanazije napominju kako je zakon o eutanaziji, donesen 2002., kojim je Nizozemska postala prva zemlja koja je legalizirala tu praksu nakon nacističke Njemačke, neprestano podvrgnut daljnjoj ‘liberalizaciji’, a jamstva koja su trebala osigurati da eutanazija bude provedena samo u slučajevima sa strogo definiranim kriterijima sve slabija. Kako navodi britanski The Catholic Herald, primjer tome jest slučaj žene koja je ubijena 2014. jer jednostavno više nije željela živjeti u staračkom domu. Njezina eutanazija opravdana je ‘mentalnom tjeskobom’ koja je definirana kao zakonski povod za eutanaziju.
Važno je istaknuti kako osobe koje su proživjele traumu na ovakav način bivaju stigmatizirane te im se poručuje kako njihov život zbog trauma koje su proživjele nije vrijedan. Možda najpoznatiji primjeri PTSP-a svakako su među vojničkom i braniteljskom populacijom, za koje već godinama postoje uspješni projekti tretiranja bolesti i pomoći.
Suvremeni svijet kojeg sve više obuzima kultura smrti na ovaj način ponovno pokazuje kako nema mogućnosti niti znanja nositi se s ljudskom patnjom, problemima, traumama i nesrećom. Napušteni, obespravljeni, odbačeni, sami, bolesni i traumatizirani postaju neželjena supstanca u tijelu čovječanstva, kao rak koji ga svakodnevno podsjeća na njegovu palu prirodu.
S druge strane Katolička Crkva odavno je (u modelu hospicija) pronašla način na koji, u ljubavi, može olakšati teškim bolesnicima njihove preostale dane na ovom svijetu, o čemu je nedavno pisao i prestižni New York Times.
