zadnji put ti velim, jos jedan ovakav upis sa seres, letis bez pardona

nista nisam izmisljao, nego ti velim kak je kod nas bilo, kad je drugarica ulazila, to se govorilo

u 3. osnovne skole ucio sam cirilicu, u mom razredu je bilo 2 Srbina, 1 Crnogorac(Srbin)

u susjednim razredima nekoliko Srba, svi redom sinovi vojnih lica

Varazdin je imao 3 vojarne...jedan Varazdin, koji je bila vojna oblast za dio Hrvatske i cijelu Sloveniju, isel sam u skolu, a kvart di sam obitaval je bil okruzen samo stanovima vojnih lica, najvise u cijelom Varazdinu, zna se na kojem su kraju bila oficirska lica i u koju skolu su isli

ides mi lagano na zivce, jos jedna uvreda s uvjeravanjem da lazes, letis bez upozorenja

ovo sam vec pisao, mozes potraziti nekoliko puta ovdje:

slucaj jedne susjede za vrijeme juge, mlade cure koja se bavila atletikom imala nekih cini mi se 16 godina: Varazdinka bavila se atletikom, bila u Beogradu na nekom prvenstvu, i taj dan je imala trening, ali normalno govno bravarsko je imalo neki prolaz tamo i sve je bilo zatvoreno, i acurica ko curica skomentirala kaj sad ovaj mora iti tu

i nista dosla u Varazdin, 3 tjedna su klinku vodili na obavjesne razgovore...mama bila shrvana, dijete koje pojma nije imalo o nicem, nego je bacila komentar

Živjela nam sloboda govora....Živ ti meni bio varaždinec.... kod nas u Slavoniji voljeli smo varaždince, pogotvo ove naše što su dolazili na ispomoć u odorama MUP-a onim sivim rezervnim i novoosnovanom ZNG-u. Tvoja retorika i prijetnje nisu potrebne. Vidim da su mnogi imali pravo... uživaj. 

Vilenjak nije u redu. Prijetiš čovjeku izbacivanjem s foruma jer je rekao svoje mišljenje. Kako ti to izgleda? Meni izgleda sve suprotno od onog što ti sam zagovaraš. Jel se svi moramo slagati s tvojim postovima i razmišljanjima? 

da znam, iz ovih 3 vojarni, koje Varazdinci nisu pustili, Hrvatska je dobila 7. puta vise oruzja nego ga je do tada imala,  istim su nasi branitelji zaustavili daljnje napredovanje srpskih terorista

Ja se sjećam kao danas tenkova kad su stigli na istočno bojište iz Varaždina. To je bilo u zadnji tren. Kasnije slavne Pume a prije toga 5. bojna 1. gardijske brigade Tigrova... pravi momci...

kad smo već na razini spomenara, moja iskustva su sljedeća:

je, bili smo svi pioniri, da, učilo se o Titu, dočekivalo jednom čak i štafetu (iako smo mi iz razreda to iskoristili da šmugnemo kod frenda i igramo formule na Commodoreu), ali u mojoj školi je svuda visjela hrvatska zastava, šahovnicu si imao na svakoj svjedodžbi i đačkoj knjižici, a školske priredbe su se otvarale i s Hej Slaveni i s Lijepom našom. Tko je htio ići na vjeronauk, taj je i išao. Naravno, izvan škole, kako i treba

tek sam puno kasnije shvatio da je moja profesorica hrvatskog bila veliki hrvatski nacionalist i jezički čistunac. Mi ko klinci smo naravno pokupili različite izraze preko televizije (gledao se školski program Televizije Beograd), naročito kada ne bismo znali o čemu se točno radi (ja sam postao svjestan da su kiseonik i kisik, te vodonik i vodik iste stvari tek u 7. razredu kada smo počeli učit kemiju), tako da su naše zadaćnice bile iskrižane njezinim crvenim flomasterom, kada bi se u njima potkrala neka riječ koja je više pripadala istočnoj varijanti. Bez obzira na to što se jezik zvao hrvatsko-srpski. Za nju je postojao samo hrvatski. I u lektiri smo čitali samo minimum nehrvatskih pisaca. Sad se ne mogu sjetiti niti jedne knjige srpskog pisca koje smo morali čitati, ali se sjećam da smo čitali Besu, koju je napisao Albanac s Kosova i Belo ciganče od nekog Makedonca. Obje prilično dosadne knjige, btw

ćirilicu smo naučili, ali je u praksi nismo koristili. Profesorica je to očito držala na programskom minimumu, dva-tri teksta godišnje. Pisali nismo nikada, a ja i danas imam problema čitati ćirilićni kurziv jer jednostavno ga nikad nisam naučio. Ćirilicu sam zapravo tečno naučio tek na faksu u RH jer su neke glavne knjige za ispite (npr. Maškin, Ostrogorski itd.) bile stara ćirilićna izdanja iz BG. Pisati ćirilicu rukom ne znam. Nisam to radio od valjda 10. godine života

dopuštam da su iskustva različita u različitim regijama, ali u ZG osamdesetih je stanje bilo takvo