Ante je napisao/la:
Argument 'kako se ne bi vraćali na Bandića kojega nema tek godinu dana, kad se vraćamo na komunizam koji je srušen prije 30 godina' naoko ima smisla, no možda je baš u tome i stvar. Možda se u njemu krije suština. Je li komunizam zaista srušen? Jesu li Bandić i njemu slični političari, njihove metode vladanja i parole, upravo dokaz da je komunizam i dalje tu?
Moj je dojam da komunizam nije srušen. To se može dogoditi tek kad on dobije povijesnu ocjenu i presudu, a to se još uvijek nije dogodilo. Nakon pada Berlinskog zida i procesa diljem Europe, imali smo nakratko zatišje, a onda, nakon što je splasnula početna euforija u novonastalim zemljama, vidjelo se kako komunizam i dalje živi, što onaj strukturalni, što onaj mentalni. Naravno, danas ga se ne zove tim imenom, malo su se promijenile i parole i način djelovanja, ali suština je ista. Nazivati komunizam bivšim nema smisla kad vidimo da i danas na raznim pozicijama moći imamo ljude koji su bili istaknuti dužnosnici komunističkog režima, i da stasaju nove generacije koje su odgajane i za karijere pripremane u tom duhu. A da ne govorim o raznim poznatim osobama, novinarima i svima onima koji su u vrijeme ovih društvenih mreža dobili priliku prosipati svoje 'antifašističke' bisere i ne skrivajući simpatije prema bivšem režimu.
Mi često znamo čuti parole i doskočice o bezveznim raspravama o 'ustašama i partizanima', o neprestanom vraćanju u prošlost, umjesto da se bavimo stvarnim problemima. Možemo li se mi uopće baviti drugim problemima, kad nismo riješili onaj najveći problem koji nas stalno koči? Mogu li se ti aktualni i važniji problemi odvojiti od naslijeđa komunizma, ili je to sve toliko isprepleteno da nam nema puta naprijed sve dok se jednom ne stavi točka na to razdoblje povijesti i ne raskrsti s time jednom za svagda?
pa jebote.
Od ove nebulozne teorije, samo je nebuloznija ona čuvena sa "potomcima komunista".
