Ljudi su naučili iz gorkog iskustva da se „Europska bratska unija naroda“ ne može postići pustim frazama i pobožnim željama nego jedino dubokom revolucijom i krvavom borbom. Naučili su da pitanje nije u tome da se bratska unija europskih naroda ostvari pod republikanskom zastavom nego savezom revolucionarnih naroda protiv kontrarevolucionarnih naroda i to ne savezom koji je na papiru nego jedino na bojnom polju.I sve to zahvaljujući Nijemcima koji su sami imali probleme da civiliziraju tvrdoglave Čehe i Slovence uvodeći im industriju i trgovinu, do dopustivog stupnja i poljoprivredu i kulturu… Zacijelo kao što je istina za Čehe, tako se mržnja Europljana odnosi i na Hrvate i Ruse i dignut će se najkrvaviji revolucionarni rat čitavog zapada protiv njih. Na fraze o bratstvu koje se nudi ovdje kontrarevolucionarnim nacijama Europe mi odgovaramo mržnjom na prvom mjestu na Ruse i to je primarna njemačka revolucionarna strast. Tomu se još jedino može dodati revolucionarna mržnja na Čehe i Hrvate i to jedino najodlučnijim korištenjem terora protiv ovih slavenskih naroda. S Poljacima i Mađarima možemo sačuvati revoluciju. Onda borimo se nemilosrdno na život i smrt sa Slavenima koji su izdali revoluciju. Borba za uništenje i nemilosrdni teror ne tiče se interesa Njemačke nego interesa revolucije.«
F. Engels u "Democratic pan-Slavism", u Neueu Rheinischeu od 14.-16. 2. 1849.
„…Nema zemlje u Europi u kojoj nema u nekom zakutku poneki ostatak nekog naroda, ostatak nekadašnjeg stanovništva koje je bilo potlačeno i držano pod pritiskom naroda koji je postao nositelj povijesnog razvoja. Ovi ostatci nacija su nemilosrdno gaženi od glavnih nositelja povijesnog razvoja, kako kaže Hegel. Ovi ostatci ostataka uvijek postaju fanatični standardni nositelji kontrarevolucije sve do svog nestanka ili gubitka nacionalnog karaktera. Njihovo sveukupno postojanje je zapravo pobuna protiv velike povijesne revolucije … Takvi su južni Slaveni u Austriji…Među velikim i malim narodima Austrije samo su tri standardna nositelja progresa koja su sudjelovala aktivno u povijesti i koji i dalje ostaju vitalni: Nijemci, Poljaci i Mađari. Oni su sada revolucionari. Sve druge velike i male nacije su predodređene da nestanu i prije duge svjetske revolucionarne oluje. I zbog toga su oni sada kontrarevolucionari. Ali na prvom mjestu je pobjednički francuski proletarijat koji se buni i s kojim se svom silom Napoleon trudio skovati urotu. Austrijski Nijemci i Mađari će biti oslobođeni u krvavoj pobuni protiv slavenskih barbara. Opći rat koji će tada izbiti, zgazit će Slavene i pomesti ove majušne konzervativne nacije, pomest će i samo njihovo ime. Rezultat idućeg svjetskog rata bit će nestanak s lica zemlje ne samo reakcionarnih klasa i dinastija nego i čitavih reakcionarnih naroda. I to je progres. (Engels u „Magyar Struggle“; Kampf der Magyarische, 13. 1. 1849.)
zgaziti, pomesti, unistenje, nemilosrdni teror, plemenita ideja <3
«Jedino mjerilo veličine ljubavi za narod jeste danas «dubina mržnje prema neprijatelju. (…) Mrzjeti okupatore, mrzjeti njihove sluge, tu nakaznu izraslinu na divnom tijelu naroda, mrzjeti ih iz dna duše, svakom mišlju svojom, svakom kapi krvi svoje – to znači biti zadojen plemenitim i velikim osjećanjem osvetnika naroda, to znači ostati vjeran svome narodu, njegovoj povijesti i njegovoj budućnosti. (…) Mržnja bez milosti prema njima, to je tvoj program i tvoja zakletva, to je plemeniti žar ideala za koji se boriš. To jača svakog prijatelja naroda, to oruža svakog borca najjačim oružjem, oružjem pobjede, to čeliči ubojne redove. Sjetite se da je veliki vođa naprednog čovječanstva drug Staljin rekao: neprijatelj se ne može pobijediti dok se ne nauči – mrzjeti ga…».[130]
Milovan Djilas - Plemenita mrznja
