Nitko se ne oglašava o napadu maskiranih debila na splitsku dicu u Zagrebu. Očito nikom ne smeta kad 20 maskiranih debila pošalje par maloljetnika i curu u bolnicu.

U takvom društvu živimo!

Postoji polujavni dokument koji se zove Memorandum SANU2 koji se bavi strategijom sanacije štete koju su Srbiji nanijeli izgubljeni ratovi u Hrvatskoj, BiH i Kosovu. Dobro ga je pročitati jer stavlja u kontekst sva ova događanja, prvenstveno u BiH ali i u Hrvatskoj. Malo toga je tu slučajno.

Potpuno druga stvar je kako će hrvatska politika i hrvatsko društvo reagirati na to. 

Svako necivilizirano ili čak nasilničko ponašanje prema pripadnicima srpske manjine ili njihovim institucijama samo ide na mlin gore navedenoj strategiji.

Konkretno, ne postoje formalni razlozi zbog kojih bi Hrvatska zabranila izložbu u Zagrebu o ostavštini Medakovića ali nedolazak bilo kojeg predstavnika državne i gradske vlasti bi bila jasna poruka i odgovor na ovu provokaciju.

Može li za nas neupućene tko je autor dokumenta u kojem se opisuje kako osvojiti Hrvatsku i koji je to dokument?

Recimo kako je ono u Splitu zaista bilo benigno. No, kad je već do toga došlo, kako onda objasniti manifestaciju u Zagrebu na kojoj je gostovao potpisnik Memoranduma? Dakle, usred cijele ove atmosfere, u glavnom gradu Hrvatske organizira se takav sadržaj? Je li baš toliko čudno što je to netko smatrao provokacijom? I onda, kao vrhunac svega, treba(la) se održati i 'Srpkinja' u Vukovaru. U Vukovaru, u vrijeme obilježavanja Dana sjećanja?

Kolega, ne postoje "potpisnici Memoranduma", postojala je samo radna grupa od 16, odnosno 23 člana (ovisno o različitim izvorima) koja je radila na njegovoj izradi. "Memorandum" nikada nije u službenom smislu dovršen niti usvojen od strane SANU-a, tako da nije mogao biti niti "potpisan", već je kao neka vrsta non papera 'iscurio' u javnost po svemu sudeći smišljenom intervencijom tadašnjeg akademika Antonija Isakovića kao jednog od članova spomenute radne skupine. Naravno, ta 'neslužbenost' ne umanjuje njegov doprinos stvaranju 'krizne' atmosfere u tadašnjoj jugoslavenskoj, a posebno srpskoj javnosti.

U tehničkom smislu, njegovi 'neposredni' autori, odnosno osobe koje su ga tekstualno uobličile bili su akademici Kosta MIhailović, Mihailo Marković i Vasilije Krestić.

Također, nikakav "potpisnik Memoranduma" nije mogao "gostovati" na nikakvoj "manifestaciji u Zagrebu" jer je čovjek na koga se aludira naprosto mrtav već 17 godina.

U Srpskom kulturnom centru u Zagrebu trenutno gostuje izložba legata Dejana Medakovića, odnosno zbirke umjetnina koje je Medaković kao povjesničar umjetnosti godinama skupljao i dokumenata, fotografija i ostalih eksponata koji predstavljaju povijest obitelji Medaković i njezinu ulogu u ekonomskom i javnom životu Zagreba i Hrvatske u 19. i 20. stoljeću.

No, evo, ja bih vas pitao. Stavimo na stranu te tehničke detalje, smatrate li vi takav događaj problematičnim u ovoj atmosferi koja vlada posljednje vrijeme?

Širem Hrvatske redovito se održavaju manifestacije u organizaciji mnogih nacionalnih manjima i većina njih prođe bez ikakvih 'repova'. Neovisno radilo se o Mađarima, Česima, Slovacima, Rusinima ili nekoj drugoj etničkoj skupini. Pa i Srbima. I potpuno je normalno što 'repova' nema, jer u svim tim manifestacijama zaista se radi o umjetnosti, folkloru i narodnim običajima. Malo se pleše, nude se tradicionalni kolači, dijele recepti – uglavnom, nikakvih političkih i ideoloških konotacija nema. Iako smo mi, recimo, i s Mađarima imali zanimljivih epizoda u povijesti, nitko događaje u njihovoj organizaciji ne gleda kroz tu prizmu.

Srpska nacionalna manjina je ipak specifična, od toga ne možemo pobjeći. Od deset njihovih priredbi osam ih može biti isključivo to što na papiru i je, no uvijek će se naći ta jedna ili dvije s nekakvim skrivenim porukama. Nekad čak i ne skrivenim. I onda takvi sadržaji bace sjenu na sve one u kojima zaista nema ništa sporno. A isto tako, bace sjenu i na sve pripadnike srpske nacionalne manjine koji su lojalni građani ove zemlje.

Recimo kako je ono u Splitu zaista bilo benigno. No, kad je već do toga došlo, kako onda objasniti manifestaciju u Zagrebu posvećenu supotpisniku Memoranduma? Dakle, usred cijele ove atmosfere, u glavnom gradu Hrvatske organizira se takav sadržaj? Je li baš toliko čudno što je to netko smatrao provokacijom? I onda, kao vrhunac svega, treba(la) se održati i 'Srpkinja' u Vukovaru. U Vukovaru, u vrijeme obilježavanja Dana sjećanja?

Još jednom ponavljam. Zaista vjerujem kako većina manifestacija u organizaciji srpske nacionalne manjine nema nikakve skrivene namjere. Možda ni ove dvije, zagrebačka i odgođena vukovarska 'Srpkinja', također nemaju, dozvoljavam i tu mogućnost. Ali, postoje neke odluke koje su stvar zdravog razuma. Samo malo uključiš mozak i dođeš do zaključka. A zdravi razum kaže kako u Vukovaru u ovo doba godine zaista ne bi trebalo biti ovakvih sadržaja. Nekih, doduše, ne bi trebalo biti nikad, oko Dana sjećanja ne bi trebalo biti niti jednog. To je u interesu svim dobronamjernim ljudima, jednako Hrvatima i Srbima. Zato je dobro što je zdravi razum u ovom slučaju prevladao.