Ne pratim Dežulovića toliko u posljednje vrijeme, ali nekad sam ga znao pročitati. Ja bih rekao kako on ima talent za pisanje. Čak se i slažem s dosta toga što on kaže, ali ne sviđa mi se njegov stil. Čovjek jednostavno ne može sakriti svoju ideološku obojenost i neke svoje frustracije. I zato je onda njegove tekstove teško shvatiti kao dobronamjernu kritiku društva.

Puno veću težinu ima kad kritizira i na greške upozorava onaj koji voli i kojem je stalo, nego onaj iz kojeg isijava netrepeljivost. Najbolji primjer za to je onaj tekst o Vukovaru. Ima tu stvarno dosta stvari s kojima je pogodio i sadržaj tekst nema veze s naslovom, no sve se to moglo reći na jedan drugi način i s drugim naslovom. Kad staviš naslov 'Jeb.. vas Vukovar' za tekst objavljen u to doba godine, onda je očito kako ti je barem malo u primisli provokacija. Ima taj svoj neki stil od kojeg ne može pobjeći i nema elementarnu poštovanje za državu koja ga, između ostalog, i plaća. A moram priznati i da mi nije jasno kako je on mogao ući u Vukovar nakon okupacije, i to je malo znakovito.

Ima ovdje i malo elemenata apsurda. Kad se ekstremna ljevica obruši na Židove, s kojima inače ide ruku pod ruku kad treba pljuvati po državi.

otkad to Židovi pljuju po državi? Koji Židovi? Svi Židovi?

Koristiš ikonografiju (dizanje desnice, crne odore i maske) i parole fašističkog režima i onda se ljutiš kada ljudi to nazovu pravim imenom... Klasika...

Što se tiče ovoga u Rijeci, to je isto teški teatar apsurda, mislim da je o samom autoru i baletnom pedagogu bilo već nekoliko puta rasprave ovdje i da je više puta napomenuto da je on osudio događaje u Gazi odmah nakon početka sukoba. A ovi degenerici su samo željni pažnje i ničeg drugog, selektivno ratovanje protiv nečega s čime su upoznati malo ili nikako je vrh njihova djelovanja. Totalno su nebitni za sve što se i odražava u medijskoj popraćenosti samog događaja koji kao i oni raniji isto tako treba biti osuđen od strane javnosti, i medijske i političke.

osobno Dežulovića ne pratim, slučajno naletim na jedan od sto tekstova koje objavi, ali ne tražim ga aktivno. Kada me algoritam na Jubitu spoji s njegovim gostovanjem na nekom podcastu - u pravilu preskačem. Nije mi zanimljiv. Neće reći ništa novo. Reciklira se već skoro 40 godina. Slično je i s Tomićem, Lučićem i svom tom Feral ekipom. A čitao sam Feral redovito devedesetih i kasnije. Nekako sam ih prerastao, a oni su ostali isti

ne slažemo se navijački (on je hajdučki mitoman koji priča izmišljotine o europski bitnom klubu - u Europi moraš biti natprosječni nogometni fanatik da si čuo za Hajduk), mrzi Dinamo i reprezentaciju, dalje stalno prodaje neke mitomanske priče o Jugoslaviji, isto isprepletene iz legendi i pretjerivanja, ali očito je ima veliku publiku. Tako da ne stoji to da bi morao dostavljat burgere i pizzu da ga se skine iz Novosti. Dovoljno je proguglat gdje sve piše i čime se bavi. Publike ima dosta

kreće se na ideološki suprotnom polu od etnobiznismena Tomsona, tako da su jedan drugom kao ogledalo

ali nikako me ne ugrožavaju njegovi stavovi osobno, tako da baš me briga. Na vlast doći neće, tako da je sve to bura u čaši vode  

Mržnja prema Židovima je iznimno popularan hobi na krajnjoj ljevici i krajnjoj desnici.

Ali u zadnje vrijeme krajnja ljevica potpuno dominira u antisemitizmu.