ian wright je napisao/la:
osobno Dežulovića ne pratim, slučajno naletim na jedan od sto tekstova koje objavi, ali ne tražim ga aktivno. Kada me algoritam na Jubitu spoji s njegovim gostovanjem na nekom podcastu - u pravilu preskačem. Nije mi zanimljiv. Neće reći ništa novo. Reciklira se već skoro 40 godina. Slično je i s Tomićem, Lučićem i svom tom Feral ekipom. A čitao sam Feral redovito devedesetih i kasnije. Nekako sam ih prerastao, a oni su ostali isti
ne slažemo se navijački (on je hajdučki mitoman koji priča izmišljotine o europski bitnom klubu - u Europi moraš biti natprosječni nogometni fanatik da si čuo za Hajduk), mrzi Dinamo i reprezentaciju, dalje stalno prodaje neke mitomanske priče o Jugoslaviji, isto isprepletene iz legendi i pretjerivanja, ali očito je ima veliku publiku. Tako da ne stoji to da bi morao dostavljat burgere i pizzu da ga se skine iz Novosti. Dovoljno je proguglat gdje sve piše i čime se bavi. Publike ima dosta
kreće se na ideološki suprotnom polu od etnobiznismena Tomsona, tako da su jedan drugom kao ogledalo
ali nikako me ne ugrožavaju njegovi stavovi osobno, tako da baš me briga. Na vlast doći neće, tako da je sve to bura u čaši vode
Vidi cijeli citat
@ian wright
Oprosti, ne stignem pisati pa kasnim s odgovorom.
Nema baš veliku publiku jer inače ne bi pisao za Novosti koje preživaljavaju isključivo zbog državnog novca. Kolumne što povremeno piše za druge medije, najčešće u inozemstvu, nisu baš nešto plaćene i neredovite su pa od toga ne bi mogao živjeti, a od prodanih knjiga kroz godinu teško da bi si mogao priuštiti i malo bolji godišnji, na tome temeljim onu svoje mišljenje kako bi bez državnog novca bio dostavljač ili muž trofej svojoj ženi (ne znam čime se ona bavi). Zato i ima stalno zaposlenje - stabilan izvor prihoda.
Teško da su ogledalo jer je Thompson na slobodnom tržištu i ima ogromnu publiku koja rado plaća za njegov rad, za Dežulovića bi očito rijetki dali novac kako bi uživali u njegovoj "umjetnosti" nego novac siše iz proračuna države koju prezire, što objašnjava zašto je stalno toliko gnjevan, em si loš u svom poslu em si osuđen na onoga što ti se gadi, dok onaj prvi živi u državi za koju je bio spreman dati ono najvažnije - život.
