Dejan NS je napisao/la:
Ali ću ponoviti moje mišljenje da je Dežulovićeva reportaža iz okupiranog, uništenog Vukovara jedno od nekoliko njpotresnijih stvari koje sam pročitao u životu (a nije da ne volim da čitam). Trebalo je baš imati cojones pa tako nešto uraditi
Vidi cijeli citat
Pročitaj knjigu Vilima pa ćeš vidjeti šta je potresno, evo jedan ulomak iz knjige
U koloni je pedesetak ljudi, nekoliko ih je već ušlo u zgradu nakon što su ih pretresli vojni policajci. Oko kolone je, osim vojnih policajaca, desetak teritorijalaca i sedam, osam četnika koji sve više počinju maltretirati i udarati sve nas u koloni. Jednog starijeg čovjeka optužuje onaj stari pijanac:
– On je ubij’o! Ma je, on je! Znam ga ja! – dere se i uz to psuje.
Vojni policajci uopće ne reagiraju na sve to nego samo drže puške uperene u nas.
– Ma dođi ‘vamo, bre! – visoki, mršavi četnik povlači tog starijeg čovjeka za kaput i vuče ga iz kolone.
Udara ga šakama, a pridružuju se i ostali te ga vuku prema gajbama sa staklenim bocama složenim kraj bočnog zida zgrade u koju ulazimo. Srušili su ga na pod pa ga udaraju nogama. Pognute glave sve to gledam i zovem Gospu upomoć. Daleko smo mi tu od sigurnosti, opet počinju nove muke i njima se ne nazire kraj.
Molim se i pozivam Boga da bude uz mene jer ove batine koje gledam znak su da ništa još nije gotovo i da neizvjesnost naše sudbine tek počinje.
Mršavi četnik uzima iz jedne gajbe bocu i razbije ju o zid, u ruci mu ostaje samo vrat s oštrim šiljcima. Dok starac jauče od bolova, četnik s razbijenom bocom u ruci viče:
– Daj ga ‘vamo! Daj ga, bre, ‘vamo!
Odlazi prema ogradi udaljavajući se od gajbi i mjesta gdje ga tuku. Prema prolazu van kruga dvorišta s vanjske strane ograde je trava pa dalje neki put, a sam prolaz služi kao stražnji izlaz. Četnik stoji na travi s vanjske strane ograde i galami:
– Daj ga! Daj ga!
Ostali četnici već su uhvatili starca za noge i odvlače ga na travu kod tog četnika prateći ga točno do mjesta gdje je on tražio da dovuku čovjeka.
O Bože, zar opet sve počinje?
Bez obzira na užas koji se zbiva, vojni policajci obavljaju svoju dužnost kao da se ništa ne događa i polako nas propuštaju unutra. Četnik s razbijenom bocom i dalje viče:
– Daj ga, daj ga! Daj da ga prikoljem!
Bacili su jadnog starca potrbuške do nogu mladog četnika, ruke su mu svinute na leđima i pritiskuju ih koljenima, a trojica mu drže noge. Mladi četnik mu čizmom staje na glavu okrenutu u stranu i pritišće je na zemlju stojeći mu na licu. Starac ne izgovara niti riječi ali plače, svjestan da živi posljednje trenutke.
Mladi četnik se saginje i ostatkom boce reže mu vrat.
Ne gledam više, ne mogu i ne želim, ali svi čujemo bolni smrtni krik, zatim sve tiše i tiše jecaje. Nakon nekoliko minuta nastaje tišina, starac više ne ispušta glasa dok mu četnik i dalje stoji na glavi, a sve se to događa pedesetak metara od nas. U šoku sam i ne vjerujem čemu sam svjedočio. Možda ću se svaki čas probuditi iz nekog sna, ništa mi više nema smisla, slomljen sam psihički i osjećam da moj šok prelazi u svojevrsnu ravnodušnost.