anetisi je napisao/la:
Ante je napisao/la:
anetisi je napisao/la:
Dobro, a jel postoji ikakva mogućnost, nevezano za svjetonazorske stavove, da dođemo do zaključka da su obje strane priče potresne?
Da, nije moguće da Dežulovićeva priča bude potresna kao nekog tko je direktno doživio i preživio same događaje u gradu, ali je moguće da bude potresna sa gledališta nekog tko je izvan toga i dolazi u grad nakon svega što se izdogađalo.
Jer po nekima maltene ispada da je Dežulović došao tamo na zabavu sa Šljivančaninom i spremati salate, a ne pisati objektivan tekst koji je napisao.
Vidi cijeli citat
Obje priče su potresne, ali Vilim Karlović i Boris Dežulović u Vukovaru nisu imali ni približno jednak tretman.
Vidi cijeli citat
Pa dobro, to je apsolutno svima jasno, samo kažem da se prema upisima ponekih ovdje da zaključiti kao da je priča Dežulovića apsolutno irelevantna i nepotrebna jer kao nije doživio on osobno te događaje.
Vidi cijeli citat
Nisu toliko sporni Dežulovićevi tekstovi, pogotovo ova reportaža, a ni onaj o Vukovaru. Ja se slažem s dosta toga što je on tamo naveo. Problem je njegov stil i kontekst. Kad netko voli Hrvatsku, onda ćeš kritike i naglašavanje loših stvari shvatiti kao iskrenu brigu i želju za boljim. Kad netko ne voli Hrvatsku, a Dežulović ne voli (to su njegove riječi), onda to izgleda kao zloba.
Zamislimo sljedeću situaciju. Novinar kojeg se smatra 'desnim' na dan sjećanja na žrtve holokausta objavi tekst analogan ovom Dežulovićevom i stavi naslov 'Jeb.. vas Židovi', u kojem će problematizirati parazitiranje na žrtvama holokausta. Kakve bi bile reakcije ekstremne ljevice, ove koja brani i idealizira Dežulovića? Bi li rekli: „Čovjek je sve točno rekao, čemu zgražanje?“ ili bi ga 'razapeli'.
Kao što ste i sami rekli, i Karlovićeva i Dežulovićeva priča (na ovu reportažu mislim) su potresne, ali kontekst je drugačiji. Karlović svoju priču o Vukovaru nije mogao pisati dok je bio tamo, niti je imao vremena, niti bi mu dali. Isto tako, on danas vjerojatno ne smije nogom ni kročiti u Srbiju. On je Vukovar došao braniti i njemu je tamo bila namijenjena smrt, koju je samo pukim čudom izbjegao. Karlović je u Vukovaru doslovno proživio pakao.
S druge strane, Dežulović je s agresorom kružio okupiranim Vukovarom, a i danas može bez problema boraviti u Beogradu. Njemu u Vukovaru 1991. godine nije bilo strašno. On i Karlović pišu o istim stvarima, ali iz druge perspektive. Mene stvarno zanima kako je to Dežulović mogao ući u okupirani Vukovar, čime je zaslužio tu privilegiju.
Bio je ratni izvjestitelj? Bilo je još hrvatskih ratnih izvjestitelja, pa većina nije mogla ući u Vukovar nakon okupacije, štoviše, Hrvati su uglavnom gledali kako pobjeći iz tog pakla. Uostalom, i Siniša Glavašević je bio ratni izvjestitelj, pa znamo kako je završio.