Pročitaj knjigu Vilima pa ćeš vidjeti šta je potresno, evo jedan ulomak iz knjige 

U koloni je pedesetak ljudi, nekoliko ih je već ušlo u zgradu nakon što su ih pretresli vojni policajci. Oko kolone je, osim vojnih policajaca, desetak teritorijalaca i sedam, osam četnika koji sve više počinju maltretirati i udarati sve nas u koloni. Jednog starijeg čovjeka optužuje onaj stari pijanac:

– On je ubij’o! Ma je, on je! Znam ga ja! – dere se i uz to psuje.

Vojni policajci uopće ne reagiraju na sve to nego samo drže puške uperene u nas.

– Ma dođi ‘vamo, bre! – visoki, mršavi četnik povlači tog starijeg čovjeka za kaput i vuče ga iz kolone.

Udara ga šakama, a pridružuju se i ostali te ga vuku prema gajbama sa staklenim bocama složenim kraj bočnog zida zgrade u koju ulazimo. Srušili su ga na pod pa ga udaraju nogama. Pognute glave sve to gledam i zovem Gospu upomoć. Daleko smo mi tu od sigurnosti, opet počinju nove muke i njima se ne nazire kraj.

Molim se i pozivam Boga da bude uz mene jer ove batine koje gledam znak su da ništa još nije gotovo i da neizvjesnost naše sudbine tek počinje.

Mršavi četnik uzima iz jedne gajbe bocu i razbije ju o zid, u ruci mu ostaje samo vrat s oštrim šiljcima. Dok starac jauče od bolova, četnik s razbijenom bocom u ruci viče:

– Daj ga ‘vamo! Daj ga, bre, ‘vamo!

Odlazi prema ogradi udaljavajući se od gajbi i mjesta gdje ga tuku. Prema prolazu van kruga dvorišta s vanjske strane ograde je trava pa dalje neki put, a sam prolaz služi kao stražnji izlaz. Četnik stoji na travi s vanjske strane ograde i galami:

– Daj ga! Daj ga!

Ostali četnici već su uhvatili starca za noge i odvlače ga na travu kod tog četnika prateći ga točno do mjesta gdje je on tražio da dovuku čovjeka.

O Bože, zar opet sve počinje?

Bez obzira na užas koji se zbiva, vojni policajci obavljaju svoju dužnost kao da se ništa ne događa i polako nas propuštaju unutra. Četnik s razbijenom bocom i dalje viče:

– Daj ga, daj ga! Daj da ga prikoljem!

Bacili su jadnog starca potrbuške do nogu mladog četnika, ruke su mu svinute na leđima i pritiskuju ih koljenima, a trojica mu drže noge. Mladi četnik mu čizmom staje na glavu okrenutu u stranu i pritišće je na zemlju stojeći mu na licu. Starac ne izgovara niti riječi ali plače, svjestan da živi posljednje trenutke.

Mladi četnik se saginje i ostatkom boce reže mu vrat.

Ne gledam više, ne mogu i ne želim, ali svi čujemo bolni smrtni krik, zatim sve tiše i tiše jecaje. Nakon nekoliko minuta nastaje tišina, starac više ne ispušta glasa dok mu četnik i dalje stoji na glavi, a sve se to događa pedesetak metara od nas. U šoku sam i ne vjerujem čemu sam svjedočio. Možda ću se svaki čas probuditi iz nekog sna, ništa mi više nema smisla, slomljen sam psihički i osjećam da moj šok prelazi u svojevrsnu ravnodušnost.

Dobro, a jel postoji ikakva mogućnost, nevezano za svjetonazorske stavove, da dođemo do zaključka da su obje strane priče potresne?

Da, nije moguće da Dežulovićeva priča bude potresna kao nekog tko je direktno doživio i preživio same događaje u gradu, ali je moguće da bude potresna sa gledališta nekog tko je izvan toga i dolazi u grad nakon svega što se izdogađalo.

Jer po nekima maltene ispada da je Dežulović došao tamo na zabavu sa Šljivančaninom i spremati salate, a ne pisati objektivan tekst koji je napisao.

Obje priče su potresne, ali Vilim Karlović i Boris Dežulović u Vukovaru nisu imali ni približno jednak tretman. 

Pa dobro, to je apsolutno svima jasno, samo kažem da se prema upisima ponekih ovdje da zaključiti kao da je priča Dežulovića apsolutno irelevantna i nepotrebna jer kao nije doživio on osobno te događaje.

Nisu toliko sporni Dežulovićevi tekstovi, pogotovo ova reportaža, a ni onaj o Vukovaru. Ja se slažem s dosta toga što je on tamo naveo. Problem je njegov stil i kontekst. Kad netko voli Hrvatsku, onda ćeš kritike i naglašavanje loših stvari shvatiti kao iskrenu brigu i želju za boljim. Kad netko ne voli Hrvatsku, a Dežulović ne voli (to su njegove riječi), onda to izgleda kao zloba.

Zamislimo sljedeću situaciju. Novinar kojeg se smatra 'desnim' na dan sjećanja na žrtve holokausta objavi tekst analogan ovom Dežulovićevom i stavi naslov 'Jeb.. vas Židovi', u kojem će problematizirati parazitiranje na žrtvama holokausta. Kakve bi bile reakcije ekstremne ljevice, ove koja brani i idealizira Dežulovića? Bi li rekli: „Čovjek je sve točno rekao, čemu zgražanje?“ ili bi ga 'razapeli'.

Kao što ste i sami rekli, i Karlovićeva i Dežulovićeva priča (na ovu reportažu mislim) su potresne, ali kontekst je drugačiji. Karlović svoju priču o Vukovaru nije mogao pisati dok je bio tamo, niti je imao vremena, niti bi mu dali. Isto tako, on danas vjerojatno ne smije nogom ni kročiti u Srbiju. On je Vukovar došao braniti i njemu je tamo bila namijenjena smrt, koju je samo pukim čudom izbjegao. Karlović je u Vukovaru doslovno proživio pakao.

S druge strane, Dežulović je s agresorom kružio okupiranim Vukovarom, a i danas može bez problema boraviti u Beogradu. Njemu u Vukovaru 1991. godine nije bilo strašno. On i Karlović pišu o istim stvarima, ali iz druge perspektive. Mene stvarno zanima kako je to Dežulović mogao ući u okupirani Vukovar, čime je zaslužio tu privilegiju.

Bio je ratni izvjestitelj? Bilo je još hrvatskih ratnih izvjestitelja, pa većina nije mogla ući u Vukovar nakon okupacije, štoviše, Hrvati su uglavnom gledali kako pobjeći iz tog pakla. Uostalom, i Siniša Glavašević je bio ratni izvjestitelj, pa znamo kako je završio.

Inače slažem se manje više sa svime, samo ovo boldano mislim da Karlović može u Srbiju i bio je tamo na suđenju a ako me sjećanje služi u knjigi je napisao da je 2008 bio u kući Marka Ljuboje četnika koji ga je spasio kad je odveden iz stolarije.

Triba bit posebno đubre pa glorificirat danas 18.11. Borisa Dežulovića.Ovi šta misle da su pametniji se kao dive njegovom smislu za humor.(kao zajebaje se)

Šugavija je ova tema na današnji dan nego Pupvčeve Novosti.

Pustite par provokatora i ne polemizirajte danas iz poštovanja prema žrtvama.

Hvala na ispravku!

Nisam bio siguran, zato sam i stavio 'vjerojatno', vodeći se primjerom mnogih branitelja koji su na listama Srbije i svaki prelazak granice im je potencijalno privođenje.