Nakon rata, mnogi koji su se borili pod tom zvijezdom nisu mogli znat u što će se to pretvorit.

HOS-ovci su se fanatično borili za Hrvatsku i oni su branitelji, iako su imali ambleme koje je i Tuđman otvoreno osuđivao.

Saveznici dobili rat i bez njih, ali definitivno i NOB-ovci zaslužuju poštovanje. A na Sutjesci ih je stradalo mrvu manje nego svih branitelja 91-95. 

I sve treba staviti u kontekst vremena. 

Ovdje na forumu najfašističkije izjave dolaze od najvećeg antifašiste

žao mi što ne znaš koliko je sreće

domovina kad ti venama poteče

vjerujem da jednostavno voliš biti drugačiji i otuda takvi stavovi. 

pobjednici u drugom svjetskom ratu su napravili odmazdu koja je za današnje pojmove strašna

najebala je gomila nijemaca i japanaca

i niko u njemačkoj i japanu ne traži glave savezničkih zločinaca

nisam nigdi pročita da potomci višijevaca traže zadovoljštinu 

zašto?

u svim hrvatskim gradovima partizani su dočekani ka oslobodioci

zbog čega su onda neki imali potribu bižat od tih oslobodioca?

ko su ti koji su bižali?

a zašto velika većina hrvata nije bižala?

jer se tu piše kako su hrvati najebali

Rekao bi da problem svega onoga što mi imamo danas leži u nekoliko stvari

1) Nakon rata se krenulo u klasične komunističke čistke i radio se rez sa svima onima koji su na bilo koji način bili povezani s prethodnim režimo te su isti bili osuđeni na smrt, kažnjeno gonjeni i marginalizirani te im je kroz nacionalizaciju oduzeto sve što je bilo vrijedno. To je nešto što je obilježilo sve države istočnog bloka za razliku recimo i od Zapadne Njemačke u kojoj su brzo saveznici shvatili da društvo neće funkcionirati ako će se tako provoditi čistke pa su rehabilitirali one koje se moglo, a one koji su stvarno bili najgori među najgorima se maknulo.

2) TIjekom razdoblja druge Jugoslavije Hrvatima se nabivala kolektivna krivnja za sve što se dogodilo pod ustaškim režimom i to je bilo nekakav općeniti modus operandi po kojem ste mogli svakog optužiti i osuditi u bilo kojem razdoblju

3) Razdoblje 90-ih i stvaranje Hrvatske omogućilo je nanovo uzimanje simbola, pozdrava i ikonografije ustaškog režima jer je bilo prigodno i jer se svaka pomoć smatrala dobrodošlom. Iako, treba naglasiti kako HDZ kao stranka s većinom glasača u tom razdoblju, pogotovo na prvim izborima nije htjela krajnje desne političke opcije uz sebe, uključujući i HSP jer su bili svjesni toga koliko su sa svojom ikonografijom i idejama bili odbojni pojedinoj skupini birača. Ali isto tako znamo je postojalo uzajamno poštovanje i prešutni dogovor o suradnji tih stranaka

4) Kao što su ustaše bili babaroge za sve što je trebalo i nije trebalo u Jugoslaviji, tako su isto komunisti 90-ih postali babaroge za sve što je trebalo i nije trebalo u Hrvatskoj. Pa se na jednoj strani 90-ih jahalo na borbi protiv komunizma i crvenih političara, dok se s druge strane onim najgorima iz tog sustava poput Manolića za koga svi znamo kakvu je ulogu imao u Jugoslaviji, šurovalo i davalo im najbolje pozicije. Mislim, opet se vraćamo na Zapadnu Njemačku - normalno je da kad nastaje nova država imaš nedostatak kadra i voljan si privući one iz prošlog režima da preuzmu novu ulogu. Ali onda je tako to i potrebno iskomunicirati i javno reći, a ne da i dan danas, 35 godina nakon, imamo problem oko toga što se nije provela lustracija pa ju neki i dan danas zazivaju, iako je realno trebala biti provedena tih godina.

Mentalitet krda i moć uvjeravanja je važna stvar u takvim situacija u kojima prijeti katastrofa. Ljudi se povedu za njima, krenu u strahu tražiti izlaz. Jer nije da nisu postojale informacije o tome kako su se pojedini odredi partizana ponašali prema zarobljenicima tijekom rata.

Iskreno vjerujem da je 95% onih koji su stradali tijekom Bleiburga i križnog puta u stvarnosti htjelo ništa više no slobodnu i normalnu Hrvatsku, nikakvu NDH kao ovaj manji dio njih koji ih je naumio iskoristiti kao paravan da se provuku izvan granice DFJ u nastanku.

Kroz nacionalizaciju je oduzeto i mnogima koji nisu imali nikakve veze sa ustaškim režimom. A onima kojima su ustaše oduzele ni dan danas nije vraćeno.

Više uteg međunarodnom priznanju nego pojedinoj skupini birača. Pitanje di bi bili danas da se Tuđman nije uspio distancirati od toga. 

Komunisti su jako dobro promijenili kapute, mislim da u niti jednoj bivšoj komunističkoj državi nisu ni blizu tako dobro prošli, a posljedice osjećamo i dan danas. I to puno dublje nego li većina ljudi misli.