Revoltiran činjenicom što novi zakon pušačima zabranjuje pušiti u bilo kojem javnom prostoru, pa i onom koji bi pušači samo za pušače organizirali i otvorili, evo ja to činim ovdje.

Postavljam šank na kojem nema čega nema: od piva samo belgijskih ima 15 vrsta, među žesticama raspon je od Žute ose do Calvadosa, mješavine kava sortirane su po geografskom podrijetlu, čajevi kakvih nigdje drugdje nema, prodajemo i cigarete - od niške Drine bez filtera do Sobranja, o cigarama i duhanima za motanje da ne govorim.

Biljarski stol, polica s knjigama na jednom zidu, na drugom veliki izbor europskih (i domaćih) dnevnih novina i časopisa (za književnost, umjetnost, glazbu, arhitekturu, putovanja - pa tek onda i koji ekonomsko/politički), udobne fotelje i sofe, svjetlo ugodno, glazba decentna, u dva kuta prostora od nekih 200 kvadrata dvije velike plazme za večeri kao što je bila ova. Naravno, par stolova za kartanje, sa zelenom čojom i prikladnim svjetiljkama.

O kuhinji još razmišljam, ali do tada catering donosi sve najfinije slanice i slastice iz Sršeka i Orijenta, a bit će pod pultom uvijek i nečeg domaćeg za narezat i par tegli maslina - probranih od Brača, preko Istre do Andaluzije.

Klimatizacija je savršena, jer, nasuprot opće raširenoj predrasudi među nepušačima, samo stoka među pušačima doista voli prostore toliko zadimljene da dim grize oči i upija se u odjeću.

Glazba - decentna s vrhunskog high-end uređaja s prikladnim ozvučenjem, svaka dva sata druga žanrovska i tematska cjelina, a za živu muziku barem jednom tjedno pokušat ću na sve načine angažirati jednog njujorškog profesora.

Mislio sam najprije, iz revolta, staviti na ulaz natpis "Samo za pušače", ali to bi mirisalo na totalitarne antipušačke zakone. Svi su dobrodošli, pa čak i oni koji misle kako je pušenje ravno nekim radnjama za koje postoje strogo odvojeni i posebno uređeni sanitarni prostori.
("Te prostorije", usput rečeno, ovdje su također na razini hotela s pet zvjezdica, od finih sapuna do platnenih ubrusa, a oni koji misle ono na što imaju potpuno pravo da misle ovdje će, nadam se, ipak biti dovoljno pristojni da to ne govore na glas.)

Dakle, dobrodošli i nepušači, ali samo da znate da vas ovdje nitko neće pitati "smijem li", jer ovo mjesto je uredio pušač za sve pušače prognane iz svih drugih javnih prostora.
Uz to, ovdje nitko ne tvrdi da je pušenje zdravo, ovdje nitko nikoga ne sili da puši, ovdje ljudi, jednostavno, ako vole, mogu uživati u pušenju, a isto tako pušiti uživajući dok rade i druge stvari koje vole, među kojima je i druženje s pristojnim i zanimljivim ljudima.

Eto. A meni neka netko, ako može, objasni zašto je ovako nešto u velikom dijelu stvarnog svijeta postalo protuzakonito! I zašto zakonodavstva samo pušače štite od njih samih, a ne čine to na isti način niti s pijancima, niti s vozačima, niti s kockarima i niti s još toliko drugih ljubitelja drugih nezdravih te po zdravlje i život ljudi opasnih radnji i poroka? O seksualnim ovisnostima da i ne govorim! A na isti način značilo bi totalnom zabranom!

Ili je možda samo pitanje vremena kada će se i na tim područjima životnih potreba i ugoda prestati računati na razum i slobodnu volju svakog pojedinca, a potpunu kontrolu i odlučivanje što se smije, a što ne smije, preuzet će država.

U svakom slučaju, otvaranje ove kavane nipošto ne znači da ću prestati zalaziti u već postojeće. Ali, u njima, iz poštovanja prema pravu nepušača (a osobito meni dragih ljudi među njima) da ne udišu dim mojih cigareta, ja pušenje više nikada neću ni spomenuti, a kamoli se zaboraviti i zapaliti cigaretu. I to mi neće nimalo teško padati kada znam da imamo ovaj prostor ovdje. A u ovom prostoru, za razliku od onih nakaznih staklenih kaveza koje su za pušače smislili nepušači, čovjek nije sveden samo na tu jednu jedinu dimenziju pušača ili nepušača.

Izvolite, uđite, ovdje je, jednostavno, PUŠENJE DOZVOLJENO!