Bio je to jedan prohladan dan, južina je puhala (nije bilo hladno, samo je bila prejaka). S obzirom na to da su mi ostala dva dana do sljedećeg kolokvija odlučih preskočiti predavanja i otići u knjižnicu pokušati spasiti što se spasiti može. Vrijeme je naravno teklo vrlo sporo, od očekivanih sat vremena, prošlo je tek pet minuta. Ono što mi je plijenilo pažnju bila je neka pička (majko mila, što je ono bilo).

Nisam se mogao skoncentrirati na gradivo, plijenila mi je pozornost, posebno jer mi je gotovo cijelo vrijeme bila okrenuta leđima. Svako nekoliko sekundi pogledavao sam na drugi kraj knjižnice, ništa mi nije dolazilo do glave pa čak nisam ni skužio kada je kiša počela padati, a grmljavina udarati iznad Krešinog grada.

"Odakle mi je poznata ona pička", pitah se ja dok sam razmišljao kako da shvatim da je to ona osoba za koju sam pretpostavljao da jest jer nisam želio neugodnu situaciju, ako je bio netko drugi. Pravio sam se neko vrijeme da nešto kakti čitam da ne ispadnem da sam dolazio bezveze i da ne plijenim poglede drugih studenata koji nešto pokušavaju od života.

"Vidi one pičke tamo haha", prokomentirao je potiho jedan lik što je sjedio pokraj mene, a ja samo kimnuo glavom. Odlučih kako danas ipak nije dan kada ću uspjeti nešto naučiti, pokupih stvari i krenem prema izlazu.

Ono što me streslo je tiho dozivanje neke osobe iza mene: "Maligane, jesi to ti?"

Okrenuh se lagano, pogledah prema drugom kraju knjižnice, bila je to ona ista pička što mi je plijenila pozornost. S obzirom na to da dolazim iz izrazito poštene obitelji, odlučih se javit čisto reda radi: "O Fantome, šta ima". Nakon toga ponovno sam se vratio svojim poslima, brzinski izletio iz knjižnice i otišao na kavu.