UMRO TURKMENBAŠI

Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 16.06.2003.
Poruka: 18.025
21. prosinca 2006. u 21:16
 Bravo, Kauboj, sada smo im sve preveli! Pa, neka uživaju!
Kauboj
Kauboj
Većinski vlasnik Foruma
Pristupio: 30.12.2003.
Poruka: 22.210
21. prosinca 2006. u 21:16
Kauboj je napisao/la:

Some could barely remember a time when Niyazov, known as Turkmenbashi (leader of the Turkmen), had not been in charge -- Niyazov became head of the Soviet-era Communist party here in 1985.

Murad, a 27-year-old businessman, said the country had suffered a terrible blow.

"I felt awful when I heard on the television. We have suffered a loss. We feel we ourselves have been orphaned," he said, alluding to Niyazov's own orphaning in early childhood -- much mythologised in his poetic texts.

"I'm in shock," said civil servant Annagul Byashimova as she visited Ashgabat's Russian bazaar, where stall-holders followed the news of the death on state radio and television.

State television in Turkmenistan is always distinguished by a golden profile of Niyazov displayed in a corner of the screen, but on Thursday an extra black border had been added, framing the images of news readers clad in black and funereal music played by black-clad performers.

"It's so unexpected -- I can't believe it! I've been sitting in front of the television crying. What will we do now?" demanded Byashimova, 36.

Pensioner Ovez Baimukhamedov, 59, said she too was stunned.

"I can't believe it -- that this could happen," she said, quickly adding: "In Muslim tradition if a person dies on a Thursday it's a good day and he will be considered a saint".

 
Vidi cijeli citat


Neki stanovnici zemlje se jedva da prisjećaju vremena kada Nijazov -- zvani otac Turkmenske nacije -- nije bio na vlasti.  Postao je čelnik KP u SSSR za republiku u 1985.

Murad, 27 godišnji poslovni čovjek, kaže da je zemlja doživjela težak udarac.
"Osjećao sam se užasno kad sam čuo na televiziji.  Pretrpjeli smo veliki gubitak.  Osjećam se kao da smo svi mi ostali siročad", aludirajući na to da je Nijazov također ostao siroče rano u djetinjstvu, što je u svojim poetskim radovima doveo na razinu mita.

"Šokirana sam", rekla je Annagul B., tokom posjete ašgabatskoj ruskoj tržnici, gdje su prodavači pratili razvoj događaja na državnom radiju i televiziji.

Državna TV Turkmenistana je prepoznatljiva po zlatnom portretu Nijazova u kutu ekrana, no u četvrtak je dodan i crni okvir oko slika spikera i muzičara, odjevenih u crno.

"To je tako neočekivano - ne mogu vjerovati! Sjedim pred televizorom i plačem.   Što ćemo sad mi?" htjela je znati 36-godišnja B.

59-godišnja penzionerka Ovez Bai.... rekla je da je i ona također "oduzeta" (skamenjena, šokirana...)  "Ne mogu vjerovati - da se to moglo dogoditi", brzo dodavši, "po muslimanskoj tradiciji, ako osoba umre u četvrtak, to je dobro, i smatrat će ga svecem."
I am going to space, and when I come back I have to pick up poodle crap.
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 11.06.2006.
Poruka: 8.206
21. prosinca 2006. u 21:19
 pa šta nije rekao da je sad tek ušao u mlado doba,a da starost nastupa s 101 godinom
Kauboj
Kauboj
Većinski vlasnik Foruma
Pristupio: 30.12.2003.
Poruka: 22.210
21. prosinca 2006. u 21:19
NYC je napisao/la:
 Bravo, Kauboj, sada smo im sve preveli! Pa, neka uživaju!
Vidi cijeli citat


Evo ja sam malo preveo i onaj dio koji si preskočio... uvijek me se dojme dirljive priče ljudi koji sjede pred ekranima i plaču. 
I am going to space, and when I come back I have to pick up poodle crap.
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 15.01.2005.
Poruka: 42.430
21. prosinca 2006. u 21:41
"Sto cemo sada mi"

O boze, koji idioti, koje ovce, taj narod.
Kauboj
Kauboj
Većinski vlasnik Foruma
Pristupio: 30.12.2003.
Poruka: 22.210
21. prosinca 2006. u 21:46
dimnjacar je napisao/la:
"Sto cemo sada mi"

O boze, koji idioti, koje ovce, taj narod.
Vidi cijeli citat


Uf...  Nadam se da ovime ne misliš samo na Turkmene...
I am going to space, and when I come back I have to pick up poodle crap.
coobah
coobah
Dokazano ovisan
Pristupio: 18.09.2004.
Poruka: 18.594
21. prosinca 2006. u 21:54
E nek je umro, crk'o da bog da.... i on i svi drugi očevi, djedovi, pradjedovi, vođe nacija širom zemaljske kugle...
Ceterum censeo HNLem esse delendam
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 15.01.2005.
Poruka: 42.430
21. prosinca 2006. u 22:02
Kauboj je napisao/la:
dimnjacar je napisao/la:
"Sto cemo sada mi"

O boze, koji idioti, koje ovce, taj narod.
Vidi cijeli citat


Uf...  Nadam se da ovime ne misliš samo na Turkmene...
Vidi cijeli citat


A ne znam ni sam, i kod nas su plakali za voljenim vodjom, ne jednom vec dva puta.

Ebes ga, o mrtvima sve najbolje, ali tolika patetika vezana za u principu nebitne ljude, mi ide na jetru.
coobah
coobah
Dokazano ovisan
Pristupio: 18.09.2004.
Poruka: 18.594
21. prosinca 2006. u 22:06
dimnjacar je napisao/la:
Kauboj je napisao/la:
dimnjacar je napisao/la:
"Sto cemo sada mi"

O boze, koji idioti, koje ovce, taj narod.
Vidi cijeli citat


Uf...  Nadam se da ovime ne misliš samo na Turkmene...
Vidi cijeli citat


A ne znam ni sam, i kod nas su plakali za voljenim vodjom, ne jednom vec dva puta.

Ebes ga, o mrtvima sve najbolje, ali tolika patetika vezana za u principu nebitne ljude, mi ide na jetru.
Vidi cijeli citat

I to pravilo isto nabijem na onu stvar...to su svi veliki vođe i preuzimači odgovornosti i sad svi trebaju biti amnestirani jer hrane crve. E ne može.
Ceterum censeo HNLem esse delendam
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 16.06.2003.
Poruka: 18.025
21. prosinca 2006. u 22:45

dimnjacar je napisao/la:
Kauboj je napisao/la:
dimnjacar je napisao/la:
"Sto cemo sada mi"

O boze, koji idioti, koje ovce, taj narod.
Vidi cijeli citat


Uf...  Nadam se da ovime ne misli¹ samo na Turkmene...
Vidi cijeli citat


A ne znam ni sam, i kod nas su plakali za voljenim vodjom, ne jednom vec dva puta.

Ebes ga, o mrtvima sve najbolje, ali tolika patetika vezana za u principu nebitne ljude, mi ide na jetru.
Vidi cijeli citat
 

Dimni, mlad si pa se ne sećaš, ali iste takve patetične scene su se mogle videti kada je umro Najveći Sin Naših Naroda i Narodnosti! Ridali su tada od Ljubljane do Beograda... ma šta, Beograda!? Do Skoplja... i dalje, do Gevgelije! I mnogi su se isto tako pitali, a šta ćemo sad?

Pa, raspad, drugovi, RASPAD!