Ne, ja bih da mi netko dokaže nešto što tvrdi ili u što vjeruje. Zapravo, ja od njega to ne tražim, ali ako on to već traži od mene...

Ti pitaš: Kako mislis naucnici vjeruju u nesto sto nije dokazano?

Gdje se u pitanju doslovno implicira kako znanstvenici vjeruju isključivo u stvari koje su dokazane.

A onda sam odgovaraš da nije tako u sljedećoj rečenici.

Ili želiš reći da znanstvenici (i ljudi) vjeruju danas u dosta stvari koje uopće nisu dokazane, ali vjeruje se da je tako ili je najbolje što mozemo poduditi u ovom trenutku?

Postoje modeli koji u nekom trenutku najbolje objašnjavaju nešto što ne znači da nije podložno promjeni iznošenjem novih dokaza.

Gravitacija je činjenica iako nitko ne zna zašto se tijela privlače...iako nisu u krevetu...

Vrtite se u krug.

Kod znanosti, barem ove koja se bavi postankom svemira je procedura prilično jasna. Na osnovu trenutno dostupnih eksperimenata i mjerenja se postavi teorijski model i onda se njegova točnost provjerava novim eksperimentima i točnijim mjerenjima. Zato i lansiramo nove teleskope i mjerne uređaje. Nije nitko Big Bang teoriju i ostale teorije isisao iz prsta već su utemeljene na promatranju svijeta i Svemira oko nas.

Prednost ovakvog pristupa je da se postavljanjem teorijskog modela unaprijed zna što možemo očekivati, kakve dokaze tražiti i, vezano za to, kakve uređaje trebamo.

Zato su npr.  pozadinsko mikrovalno zračenje, Higgsov bozon, gravitacijski valovi itd... predviđeni teorijskim modelom puno prije nego što su dokazani eksperimentima i mjerenjima.

Na koji način gledati stvari ako monoteističke religije čine preko 55% svjetske populacije, a zajedno sa hinduizmom i vjerovanjem opet u nadnaravno biće se ide preko 75% ?

Koji bi onda trebao biti kriteriji usporedbe ?

Kina je službeno ateistička država, a prije toga popisi nikad nisu provedeni. Informacije o daleko važnijim stvarima ne cure van, a zemlja koja zatvara muslimane u odgojene centre, koja razara hramove, krščanske crkve ili đamije te vjerske poglavare gdje svi do jednog moraju biti povrđeni od partije nije neko mjerilo u što se vjeruje...

Kina je prije dolaska komunista 1949 imala 70 do 80% onih koji su vjerovali u Kinesku narodnu religiju koja obuhvaća štovanje duhova predaka, bogove prirode, lokalne bogove itd. Postojali su tu filozofski pravci kao budizam( religija) taoizam, konfucijanizam koji su bili isprepleteni sa prvim, sa opet traženjem izaska iz Svijeta patnje, život koji je određen ponašanjem i činjenjem dobra i zla te je sve bilo opet isprepleteno sa lokalnim običajima, vjerovanjima u lokalne bogove itd. Ostatak su činili kršćani te muslimani. Ateizam je bio stran pojam i u promilima...

Drugim riječima, vjerovali su u nadnaravno( ne nužno Boga), vjerovali su u duhovnost i dan danas vjeruju u većini te su se brojne stvari i filozofski način shvaćanja podudaraju sa kršćanstvom. Da bi budist izašao iz Svijeta patnje mora poštivati ovih 5 pravila :

• Suzdržavanje od ubijanja bilo kojeg živog bića.
• Suzdržavanje od krađe.
• Suzdržavanje od seksualnog nemorala.
• Suzdržavanje od laganja.
• Suzdržavanje od upotrebe opojnih sredstava koja omamljuju um

Znači nije teško zaključiti da se podudaraju sa 10-ak Božjih zapovijedi, također vjeruju u činjenje dobra, suosjećanje, nesebičnost i pomaganje drugima, osobito siromašnima što je opet usko povezano uz kršćansko učenje i Isusove zapovijedi ljubavi. 

Budisti vjeruju da na taj način izlaze iz kruga patnje i dolaze u stanje vječnog mira, a kršćani vjeruju u vječni život sa Bogom u stanju potpune radosti i mira koje postižu takvim načinom života. 

Prema kršćanskom učenju, tj. Katoličke Crkve se smatra da se Bog objavio ljudima na razne načine i čovjek traži Boga nakon pada. Zbog čega su brojne vjere slične u svojim učenjima, vjerskim propisima i štovanjima itd...

No, temeljnja razlika je u tome što je u kršćanstvu ta objava Boga čovjeku potpuna. Čovjek ne traži više Boga kroz samo način života, već Bog u naličnju Isusa Krista silazi i postaje čovjekom, rađa se kao čovjek, živi među ljudima i umire kao čovjek te nakon toga uskrsuje. Budističko i kršćansko shvaćanje iz pogleda filozofije života je dosta slično...

Znači hoćes reci da vjeruju u nesto što uopće ne mora biti točno?

Pa i za Boga postoje dokazi, npr. svjedočanstva, ljudski sudovi donose tonu odluka na osnovu svjedočenja. Samo je pitanje jel to nekom relevatno ili ne. 

Gledati i, shodno tomu, ponašati na način da je moja istina relativna i da je greška moguća, čak i vjerovatna.