ARIZIN je napisao/la:
Undertaker123 je napisao/la:
U Kini imaš 1,5 milijardi ljudi od kojih većina ne vjeruje u nadnaravno biće.
Stvari se previše gledaju iz pozicije zapadnog svijeta i tri monoteističke religije.
Vidi cijeli citat
Na koji način gledati stvari ako monoteističke religije čine preko 55% svjetske populacije, a zajedno sa hinduizmom i vjerovanjem opet u nadnaravno biće se ide preko 75% ?
Koji bi onda trebao biti kriteriji usporedbe ?
Kina je službeno ateistička država, a prije toga popisi nikad nisu provedeni. Informacije o daleko važnijim stvarima ne cure van, a zemlja koja zatvara muslimane u odgojene centre, koja razara hramove, krščanske crkve ili đamije te vjerske poglavare gdje svi do jednog moraju biti povrđeni od partije nije neko mjerilo u što se vjeruje...
Kina je prije dolaska komunista 1949 imala 70 do 80% onih koji su vjerovali u Kinesku narodnu religiju koja obuhvaća štovanje duhova predaka, bogove prirode, lokalne bogove itd. Postojali su tu filozofski pravci kao budizam( religija) taoizam, konfucijanizam koji su bili isprepleteni sa prvim, sa opet traženjem izaska iz Svijeta patnje, život koji je određen ponašanjem i činjenjem dobra i zla te je sve bilo opet isprepleteno sa lokalnim običajima, vjerovanjima u lokalne bogove itd. Ostatak su činili kršćani te muslimani. Ateizam je bio stran pojam i u promilima...
Drugim riječima, vjerovali su u nadnaravno( ne nužno Boga), vjerovali su u duhovnost i dan danas vjeruju u većini te su se brojne stvari i filozofski način shvaćanja podudaraju sa kršćanstvom. Da bi budist izašao iz Svijeta patnje mora poštivati ovih 5 pravila :
- Suzdržavanje od ubijanja bilo kojeg živog bića.
- Suzdržavanje od krađe.
- Suzdržavanje od seksualnog nemorala.
- Suzdržavanje od laganja.
- Suzdržavanje od upotrebe opojnih sredstava koja omamljuju um
Znači nije teško zaključiti da se podudaraju sa 10-ak Božjih zapovijedi, također vjeruju u činjenje dobra, suosjećanje, nesebičnost i pomaganje drugima, osobito siromašnima što je opet usko povezano uz kršćansko učenje i Isusove zapovijedi ljubavi.
Budisti vjeruju da na taj način izlaze iz kruga patnje i dolaze u stanje vječnog mira, a kršćani vjeruju u vječni život sa Bogom u stanju potpune radosti i mira koje postižu takvim načinom života.
Prema kršćanskom učenju, tj. Katoličke Crkve se smatra da se Bog objavio ljudima na razne načine i čovjek traži Boga nakon pada. Zbog čega su brojne vjere slične u svojim učenjima, vjerskim propisima i štovanjima itd...
No, temeljnja razlika je u tome što je u kršćanstvu ta objava Boga čovjeku potpuna. Čovjek ne traži više Boga kroz samo način života, već Bog u naličnju Isusa Krista silazi i postaje čovjekom, rađa se kao čovjek, živi među ljudima i umire kao čovjek te nakon toga uskrsuje. Budističko i kršćansko shvaćanje iz pogleda filozofije života je dosta slično...
Ad populum sigurno nije kriterij za utvrdivanje istine. Vecina ljudi je nekoc vjerovala da je zemlja ravna ploca.