Kad procitas Otkrovenje, prvo imas dojam da gledas najstrahobalniji horor film, sa nekakvih 14 mogucih svrsetaka a nijedan nije uradjen vec se ceka nastavak.
Danas se ne zna ni tko je to napisao, jel to bio apostol Ivan ili pak neki drugi prorok kojeg su zvali Apokalipticar.
Uz simboliku zmaja kao sotone, jagnjeta kao Isusa, zvijeri kao carstava kojih smo se nagledali od tada, i interesantno da je svako propalo. A mi smo navodno na kraju otkrovenja, zato sada ljudi i traze te famozne likove sa kraja, pred apokalipsu, ceka se Armagedon.
Zlo ce biti porazeno, ima nade, poijedice ljubav itd.
Mozda ljudi to samo zele, mozda ce i biti, otkud znamo. A da je dosta nejasno i podlozno interpretacijama pa i sprdnji, pa i jeste.
Cak je vrlo moguce da ta knjiga nema nikakve veze sa danasnjim dogadjajima jer se mozebitno odnosilo na tadasnje progone krscana koji su i temelj otkrovenja.
Uglavnom, vjera je cudna stvar, ja volim da je propitkujem a to vec nije vjera, dok oni sto vjeruju, vjeruju bezuvjetno.
