Papa Ivan Pavao II je bio simbol Božjeg čovjeka koji je došao iz tada mračnog komunizma, prvi je skinuo zavjesu i umjesto žestoke retorike protiv komunizma je radio na spajanju čovjeka bez obzira na ideologiju...Volio je čovjeka bez obzira tko bio, od kuda dolazio i koje vjere bio, u svemu je vidio sliku Božju.
Papa Benedikt XVI je bio čovjek duboke vjere i intelekta, jedan od većih crkvenih mislilaca i teologa modernog vremena. Napadali su ga iz raznih kuteva, možda oni najveći napadi iz same Crkve, no bio je dosta jednostavan kao osoba, Nijemac u duši koji je volio bavarsku prirodu, traidicju i pivo. Dva lijepa dana 2011 u Zagrebu, shvaćao je svoju odgovornost i kada je postala prevelika je predao u ruke Crkve kojoj i pripada ta titula.
Papa Franjo je bio nešto novo, Južnoamerikanac koji nikad nije se ni školovao u Europi, latinski temperament i socijalna briga za napaćene. Teško razumljiv tradicionalcima, a opet koliko god su ga liberali gurali u njihovu agendu nije popustio pred onim najznačajnijim pitanjima te je ostao čvrst u tradiciji Crkve. Svi su mu nešto zamjerali, a opet u drugom trenutku ga hvalili...
Papa Lav XIV bi mogao biti spoj nekoliko zadnjih papa. Odrastao u konzervativnoj talijansko-francuskoj-španjolskoj ( eto po našima i hrvatskih korijena ;) obitelji te se školovao u Rimu, završio matematiku i odrastao u SAD-u. Ima konzervativne stavove prema liturgiji, odjevanju i nauku. S druge strane život koji je proveo u Peru ga je naučio na socijalnu razliku, siromaštvo te brigu o napaćenima i najsiromašnijima. Samo ime koje je uzeo najavljuje da će i crkvenu politiku voditi u tome smjeru. Crkveno pitanje nisu ni siromašni, ni bogati, ni okoliš, ni državna politika već briga o čovjeku koji je stvoren za vječnost i navještanje života vječnoga. Ako tu poruku ponovno vrati u fokus kao Crkve koja je putem Krista spasiteljica ljudi i da život smrću ne prestaje, već se nastavlja onda će obaviti kao papa dobar posao. U tome neka ga prati Božji blagoslov.
