možda su izbrisani iz povijesti?

Kršćanstvo je stotinama godina doslovno stvaralo popis što spada u kanon, a što ne. Današnja 4 evanđelja i drugi spisi ranog kršćanstva su standardizirani nakon puno stoljeća rasprave i teološkog dotjerivanja. Mnoštvo drugih spisa i evanđelja je izbačeno, a ne bi bilo neobično da se to dogodilo i s nekim svjedočanstvima. Prvi koncil u Nikeji je sazvan da se konačno riješi pitanje da li je Isus sin božji ili ne. 300 godina nakon njegove smrti

Pa i sam sam napisao kako usprkos mučeničkoj smrti apostola ne možemo ni to uzeti kao nekakav nepobitan dokaz, i tu ima dosta stvari koje se mogu preispitati. Ali svakako se radi o nečemu o čemu vrijedi razmišljati, nečemu puno jačem od onih materijalnih dokaza koje čovjek često traži.

Kad je o kršćanstvu riječ, meni je fascinantno, recimo, kako je danas 2022. godina. Zašto se vrijeme računa po tom Isusu? Toliko je velkih i povijesnih ličnosti bilo, ali samo je Krist podijelio vrijeme na ono prije i poslije. Što se to dogodilo? Običan čovjek, ni po čemu drugačiji od mnogih koji su tada živjeli, a opet tako značajan. I to u kontekstu tadašnjih vremena, s vlašću koja nije bila naklonjena ni njemu ni njegovim sljedbenicima. S polugama moći koju su Židovi tada imali, očekivao bi kako će cijela ta priča biti izbrisana i zaboravljena odmah nakon razapinjana, a ona evo živi i dalje.

Isto tako, fascinatna mi je ta mučenička crta kršćanstva, fascinatno mi je što usprkos svim krizama i progonima i dalje živi. Uglavnom, kao što sam rekao već, ništa od ovog ne može biti nikakav dokaz, to su samo stvari o kojima čovjek može razmišljati i u njima tražiti ono što će ga voditi kroz život. Jedino što mi nikako ne ide u glavu su teze 'kako je to sve izmišljeno zbog koristi'? U redu, mi možemo reći kako neki ljudi imaju koristi od kršćanstva (religije općenito), ali nisu oni ti koji su priču pokrenuli. Pokrenuo ju je netko tko od toga nije imao koristi, nego je, dapače, to platio glavom. Gdje je tu logika? Ispada kako su se ljudi koji su živjeli davno prije nas okupili i rekli 'Ajmo mi izmisliti jednu priču o nekom tamo Bogu, koju će onda netko tamo u dalekoj budućnosti unovčiti. Mi od toga nećemo imati ništa, uglavnom ćemo i umrijeti zbog toga, ali drugi će imati koristi?.

Ovo se n tiče isključivo krćanstva ni uskrsnuća, nego općenito religija. Mislim kako se ova tema često banalizira i pojednostavljuje do razine TV prodaje, gdje ti ljude varaš i na njima zarađuješ. To mi baš ne ide u glavu.

Ima dosta primjera u Starom zavjetu gdje se Bog ukaže i napravi čudo, ljudi brzo zaborave na to i okrenu se nekim drugim bogovima, iako su tim čudima svjedočili.

Sumnjam da bi i danas bilo drugačije. Slobodna volja.

Onda u tim primjerima Bog je htio nešto napraviti, dokazati se, a nije uspio. Kako je to moguće?

Već sam objasnio da postoje meki i tvrdi ateizam, neću se ponavljati. Ako mi ne vjerujete, guglajte. Wikipedija to naziva ateizmom u širem i užem smislu. Ja sam u širem smislu, meki ateist, i ne namjeravam stavove koji nisu moji (tvrdi ateizam).

Zato što imamo slobodnu volju.

Kako volim kad ovi ateisti dođu prosipat pamet od kršćanstvu. Kako niti jedan kršćanin nema potrebu objasnit ateistu da pocne vjerovat, nego ovi baš znaju sve kako o kršćanstvu i kako je nastalo. Malo mi vas je žao, jer vam očito fali nešto u životu dokle god imate potrebu kao ateisti pričati protiv kršćanstva.

Da ne ispadne da vam ja branim. Dapače, samo pišite. Lipo je se nekad slatko nasmijat.

Odlično, vrhunsko pitanje. Zašto je početna hipoteza uvijek negativna? Zašto je početna hipoteza "Bog ne postoji", a ne "Bog postoji'? Zato jer tako spoznaja funkcionira, ti spoznaš nešto nakon šta to otkriješ. Objasnit ću na primjeru labuda i božanstava.

Mi smo smatrali da postoje samo bijeli labudovi, jer nismo vidjeli druge pa smo oko svih drugih zauzeli početnu hipotezu da ne postoje. Kad smo otkrili crne, početna hipoteza se promijenila, ali mi i dalje zauzimamo stav da zeleni, narančasti i žuti ne postoje. Ono šta ti predlažeš, da početna hipoteza bude pozitivna, ne funkcionira. Kada bi početna hipoteza bila pozitivna, onda bi mi morali vjerovati u sve labudove, zelenog, plavog, rozog, ljubičastog, sve dok netko ne dokaže da postoje.

Kada bi mi zauzimali početnu hipotezu "Bog postoji", onda bi to morali napraviti za svaku religiju. Zeus, Thor, Perun, Mitra, Ahura Mazda, kršćanski, muslimanski bog, sva hinduistička i astečka božanstva, japanska, afrička, milijardu drugih, ne možemo mi krenuti sa početnom hipotezom da svi oni postoje dok netko ne dokaže suprotno. U stvari se vjeruje nakon šta ih se otkrije. Ne možeš u stvari vjerovati otpočetka pa dok se ne dokaže suprotno.

U vašim životima vi tako funkcionirate. Vi vjerujete da postoje samo one stvari koje su otkrivene. Vi ne vjerujete da postoje vukodlaci/duhovi/jetiji/jednorozi/vampiri, sve dok se ne otkrije da postoje. Vaša početna hipoteza je uvijek negativna oko svih stvari, dok se ne pokaže suprotno, a jedino oko Boga radite suprotno. I to ne svakog boga, nego jedino onog koji je iz vaše religije. Svaka religija od vas traži da za božanstvo iz te religije zauzmete početni stav da taj Bog postoji, a za sve druge bogove početni stav da ne postoje.