Mmmm... Zanimljivo..🙄

Kako se već spomenuo Kuharić, samo kratko o njemu jer svatko od nas ima neko svoje mišljenje. Osobno, a mislim i objektivno jedna od najvažnijih osoba u povijesti hrvatske katoličke Crkve, a definitivno jedna od najvažnijih ličnosti Hrvatske 20-og stoljeća, te njene samostalnosti. 

Teško je uopće opisati njegov značaj, možda nekad padne u sjenu Stepinca koji je simbol žrtve i patnje hrvatskog naroda u vrijeme komunizma. No, Kuharić je spoj dva turbulentna vremena, ono progonstva komunizma i Domovinskog rata. Rođen je u mnogobrojnoj obitelji od čak 13-ero braće i sestara, odrastao u siromaštvu, radu i poslušnosti. Zaređen je tamo u srpnju 1945 kada su progonstva bila najžešća nakon rata baš od strane bl. Stepinca koji ih šalje u krvavu kupelj, kao mlad svećenih je preživio dva pokušaja atentata kasnih 40-ih godina.

Kao crkveni poglavar i svećenik je bio blizak narodu, kako patnji tako i težnji za vlastitom domovinom. Jednostavan u izražavanju, uvijek nasmijan i tako je nekako kroz osmijeh i govorio. Imao je neke slične karakteristike kao papa Ivan Pavao 2, a opet se ni najmanje nije moglo vidjeti da je bio nekakav karijerist, već dužnost na koju je bio postavljen je obavljao s ciljem očuvanja vjere i dostojanstva naroda gdje je bio postavljen. U tome je i živio Božji poziv.

Koliko je živio evanđelje najbolje možda očitava njegov govor koji je izrekao na samom početku rata prvo u Petrinji, a onda nekoliko dana kasnije na Mariji Bistrici 1991 godine te isti govor ponovio i nakon operacije Oluja. Inače bi svatko drugi za nešto slično dobio "nogom u guzicu" jer teško je o ljubavi i praštanju razmišljati kada ti neprijatelj razara tvoj dom, kada ti progoni tvoju obitelj, prijatelje i tvoj narod, kada te tjera sa one zemlje gdje si odrastao. U toj svoj mržnji je on pokazivao svijetlo spasenje i da tama će sama pojesti tamu, a jedino put prema istini i boljoj budućnosti donosi praštanje te obrana na temelju pravde i dostojanstvu svakog čovjeka.

Baš zato što je živio to što je govorio je bio toliko voljen od hrvatskog naroda, to izreći u turbulentnim vremnima je mogao samo netko koga je narod jako volio, a opet ustrajati u tom govoru i nakon Oluje je mogao netko tko je istinski volio svakog čovjeka i zaista je želio da ljudi grade novu Domovinu, ne na osveti već na povjerenju u ljudske i moralne Božje zakone. 

To je samo mogao netko tko je usitinu bio Kristov sljedbenik, nije ni čudno da je toliko bio voljen od naroda i da bilo tko bi došao na njegovo mjesto je bio gledan kroz drugačiju prizmu i uspoređivan sa Kuharićem što je samo po sebi u startu bio velik nedostatak u očima mnogih. 

Kratak isječak govora 1991. godine koji govori sam za sebe :

Bogoljublje je nužno i čovjekoljublje, a čovjekoljublje je i rodoljublje! Stoga i naše rodoljublje ne smije biti otrovano ni kapljicom mržnje ili želje za osvetom. Obrana slobode i mira je pravo i dužnost, ali uvijek u zakonitosti pravne države. Zato se ne smije ništa učiniti ni protiv ljudske osobe, ni protiv njene imovine što bi bilo izvan zakonite obrane i što bi bilo samo izraz mržnje i osvete!

Stoga naše rodoljublje ne smije biti ni rasističko, ni imperijalističko, ni šovinističko. Naše je rodoljublje kršćansko. Stoga ponavljam ono što sam kazao nedavno u Petrinji: Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je. Ako je napustio svoj dom, ja neću ni igle uzeti iz njegova! Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom nego ću poštivati život njegova oca, brata, sina, sestre!

To je Evanđelje, možda teško razumljivo pogaženom i poniženom čovjeku, pogaženom i poniženom narodu, ali to je Evanđelje zalog pobjede. To moraju biti naša načela. To moraju biti naši postupci jer u protivnom i mi bismo bili žrtve Zmaja!

Obraćenje, molitva i post su najmoćnija sredstva u borbi sa Zmajem! Ljubiti istinu, činiti dobro, vršiti pravednost, zakoni su Božjega svijeta u kojem nema mjesta Zmaju. A mi hoćemo takav svijet, svijet mira i slobode! Za takav mir mi molimo. Bog neka pobijedi Zmaja u svakoj duši i savjesti da ljudi budu ljudi mira a ne rata!

Ma mi ponekad nismo svjesni kakvi "divovi" su nam utabavali put.. pojavit će se opet jedan koji će tim koracima hodati, uvijek je kod nas bilo tako. Kako si mi dobro napisao "i zaista je želio da ljudi grade novu Domovinu". Sviđa mi se ovo s velikim D. Spojio si nebo i zemlju...

Čitam jučer članak na Telegramu o Kutleši i umirem od smjeha jer su mainstream mediji na aparatima. Ovi su da bi ostali ustrajni svom putu pljuvanja Kaptola stali u obranu Pape Franje! 😂😂😂😂 inače ovo je rijetko koji članak sa činjenicama o Kutleši i isplati ga se pročitati. Bez obzira što su im "izvori" sa Kaptola kao iz vrtića (zločesti hercegovci,zločesti papa, zločesti nezagrepčanci). Evo link pa ako tko želi, čitajte...

https://www.telegram.hr/politika-kriminal/telegram-doznaje-novi-nadbiskup-izazvao-silno-ogorcenje-na-kaptolu-stare-strukture-ga-primitivno-napadaju-jer-je-hercegovac/

Drugi sugovornik iz kaptolske hijerarhije bio je još žešći i nezadovoljniji odlukom pape Franje. “Dovesti Hercegovca na čelo zagrebačke nadbiskupije uvredljivo je za sve svećenike zagrebačke i varaždinske biskupije. Pogotovo stoga što je na čelu varaždinske županije također Hercegovac Bože Radoš, a siguran sam da ni u porečko pulskoj biskupiji nisu sretni što ih vodi Hercegovac Ivan Štironja”, kazao je.

Zar nije dosta, pita, da su Hercegovci u društvu prigrabili nesrazmjerno golem broj funkcija u politici, javnim i državnim tvrtkama, pa sad to moraju napraviti i u Crkvi. „To izaziva jednako nezadovoljstvo građana, kao i svećenika.” Dodao je kako je papa Franjo napravio slično iznenađenje kad je imenovao prelata Petra Palića, za mostarsko-duvanjskog biskupa. Palić je prvi Hrvat Janjevac koji je uzdignut u čast biskupa.

Hahahhahahahahahhahahaha kakav je ovo članak

Najbolje da će se svećenici između sebe svađati jer nisu izabrani na određene funkcije

ma mislim može biti nezadovoljnika, toga će uvijek biti, ali ovdje je to prikazano kao neka veća urota.. Zna papa Franjo kako udariti na našu hrvatsku dušu, samo ispremješaj nadbiskupije sa "tuđim" ljudima i crkva u hrvata će se urušiti! hahahhahaha

"Današnja kultura i vjera potrebite su dijaloga na svim mogućim poljima inače će svijet potonuti u još dublju dehumanizaciju. Svećenici su nekada bili ljudi kulture, nositelji preporoda. Zašto? Bili su ljudi komunikacije. Njihov dijalog je bio plod dubokog nutarnjeg uvjerenja, proizlazio je iz dubokog poštovanja i ljubavi prema čovjeku i svemu što je lijepo, dobro i istinito. Dijalog je izranjao iz vjere. Današnji dijalog proizlazi iz tolerancije, tj. pasivnog podnošenja drugoga, nezainteresiranog pripuštanja različitosti. Problem površne komunikacije problem je nas i svijeta u koji smo uronjeni, jer za istinski dijalog su sposobni samo ljudi duha i srca.

Dijalog ljudi dobre volje, a različitih pogleda, traženje i njegovanje temeljnog ljudskog zajedništva hitna je potreba našeg vremena. Od takve komunikacije smo nažalost još prilično udaljeni."

Jako mi priča Kutleša.. Miriše na dobro, naravno ne možemo znati, ali jako dobro mi govori.

https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/pocinje-veliko-trodnevlje-znate-li-sto-se-slavi-na-veliki-cetvrtak-i-subotu-a-kako-se-posti-na-veliki-petak-15323157

Danas je Veliki četvrtak, dan kojim počinju Dani Vazmenoga Trodnevlja, a na taj dan Crkva se spominje Posljednje večere na kojoj je Isus Krist, uoči muke i smrti, ustanovio Euharistiju i sakrament svećeništva.

Na Veliki četvrtak Krist je učenicima ostavio zapovijed bratske ljubavi. U svakoj se biskupijskoj zajednici ujutro na Veliki četvrtak slavi misa posvete ulja, na kojoj biskup i svećenici koji su dio dijecezanskoga svećenstva obnavljaju obećanja s ređenja. Blagoslivljaju se i ulja za slavljenje sakramenata: katekumensko ulje, ulje za bolesničko pomazanje i svetu krizmu.

Uvečer, na misi Večere Gospodnje, stavljen je naglasak na znak bratske ljubavi pa na toj misi svećenik pere noge vjernicima.

U dane Svetog trodnevlja, tj. od četvrtka do subote, redovito se nisu obavljali težački poslovi na polju. U te dane ne zvone crkvena zvona, a u južnoj Hrvatskoj običaj je da se na Veliki četvrtak ona vezuju.

Veliki petak

Veliki petak jedini je dan u godini kad Katolička Crkva ne slavi misu, ali postoje obredi. To je dan spomena Kristove muke, razapinjanja i smrti pa liturgija ne predviđa slavljenje svete mise, no kršćanska se zajednica okuplja kako bi promišljala o velikom otajstvu zla koje pritišće čovječanstvo, kako bi se u svjetlu Božje Riječi i dojmljivom liturgijom spomenula Kristovih patnji.

Kako bi se izrazila ljubav i dioništvo vjernika s Kristovim patnjama, kršćanska tradicija potaknula je razne oblike pučke pobožnosti, procesije i svete predstave koje žele što dublje u vjernikovu dušu utisnuti osjećaje istinskoga sudioništva u Kristovoj žrtvi.

Među tim pobožnostima posebno se ističe križni put, koji je obogaćen raznovrsnim duhovnim i umjetničkim izričajima koji ovise o senzibilitetu različitih kultura.

Svi katolički vjernici na Veliki petak od 18 do 60 godina poste, a za starije od 14 godina obvezan je i nemrs. Nemrs znači da se taj dan ne jede meso, a post da se osoba jednom u danu najede do sita te još dva puta nešto pojede.

Na Veliki petak, dakle, obično se jede riba, poglavito u primorskim krajevima, a u sjevernoj Hrvatskoj grah, suho voće, kompoti, štrudl od sira te tijesto s orasima i makom. U ranijim razdobljima ljudi su pili i čašu crnoga vina kao uspomenu na prolivenu Kristovu krv.

Velika subota završava Vazmenim bdjenjem koje uvodi u nedjelju Kristova Uskrsa. Crkva bdije uz novi blagoslovljeni oganj i razmišlja o velikom obećanju, sadržanu u Starom i Novom zavjetu, o konačnom oslobođenju od staroga ropstva grijehu i smrti.

Uz vazmenu svijeću u Crkvi odjekuje veliki vazmeni navještaj: Krist je doista uskrsnuo, smrt nad njim nema više moći! Svojom smrću on je zauvijek pobijedio zlo i svim je ljudima podario Božji život.

Prema drevnoj tradiciji za Vazmenoga bdijenja katekumeni primaju krštenje, čime se ističe dioništvo svih kršćana u otajstvu smrti i uskrsnuća Kristova.

Dani Vazmenog Trodnevlja – Veliki četvrtak, Veliki petak i Velika subota obično se nazivaju "svetima" ili "velikima" jer omogućuju ponovno proživljavanje središnjega događaj kršćanskoga otkupljenja te vjernike uvode u bitnu jezgru kršćanske vjere: muku, smrt i uskrsnuće Isusa Krista.

To su dani koji čine srce i stožer čitave liturgijske godine kao i života Crkve. Vazmeno bdijenje na Veliku subotu slavi se u različito vrijeme, a na bdijenju je blagoslov jela.