Ako smijem ostaviti svoja 2 centa na cijelu znanost vs vjera debatu.
Tehnicki te dvije stvari nisu u konfliktu jer znanost je zasnovana na fizici, na znanosti, a vjera na metafizici, dakle necemu izvan znanosti. Iz same definicije proizlazi da nesto metafizicke prirode nije moguce dokazati koristeci se samo fizikom.
Stvar je vjere. Vjerujes li u nesto vise za sto se isplati zrtvovati ili ne? Iz tog vjerovanja u jedno ili druge logicki put vodi u jednom smjeru ili drugome, rijeci za to koje su se upotrebljavale su u jednom smjeru milosrđe s druge sebičnost.
A opet bez obzira na to sto fizika ne moze dokazati ni postojanje ni nepostojanje nekoga Boga, neke stvari se mogu primjetiti. Znam da su neka znanstvena istrazivanja pokazala na mogucnost da npr molitva djeluje na covjeka pozitivno, da ima dokaza da se upaljuju dijelovi neki mozga koji imaju pozitivno djelovanje. Koliko je nesretnika pronaslo u vjeri svoj nekakav spas?
Imam poznanika iz skole. Nekada smo bili prijatelji i skupa u srednjoj pusili travu i on je otisao u jednom, po meni, losem smjeru. Dugo je lutao, a onda je pronasao vjeru, ozenio se, dobio dijete i barem se negdi skrasio. Radi vjere. Tko sam ja da mu kazem da to sto on misli da je glup radi toga? Needuciran?
Po meni, ja sam radi njega sretan i to bi trebalo biti normalno.
