Vjera

Obrisan korisnik

Pristupio: 20.02.2006.
Poruka: 35.530

26. prosinca 2008. u 18:39

bioloski gledano smisao zivota bi bilo razmnozavanje. hoce rec da koliko ti djece zena izrodi, toliko si uspjesan bio u zivotu...

Kauboj

Većinski vlasnik Foruma

Pristupio: 30.12.2003.
Poruka: 22.210

26. prosinca 2008. u 18:50

undying je napisao/la:

mislim da je htio reci da ne vjeruje u boga kakvog crkva zagovara - u to nevjerujem ni ja! agnostik moze biti i covjek koji vjeruje da nekakav ajmo reci bog postoji ali mi ga ne mozemo dokuciti, barem ne jos. sumnjicav prema svemu i svacemu...

Vidi cijeli citat

Taj čovjek je vjernik, jer vjeruje da bog postoji. Pa makar i "ajmo reć tamo nekakav".

Kao što rekoh, agnosticizam je vrlo specifično i usko vjerovanje u nemogućnost znanja da li bog postoji. Potrebna je vrlo visoka intelektualna disciplina da bi se odbacio i teizam u svim svojim oblicima i ateizam. Na svijetu je pravih agnostika zapravo jako, jako malo.

Oni kojima je dojadilo slušat i jedne i druge i ne mogu se odlučiti nisu agnostici, nego jednostavno intelektualne ljenčine.

I am going to space, and when I come back I have to pick up poodle crap.

ian wright

Moderator

Pristupio: 19.05.2005.
Poruka: 61.043

26. prosinca 2008. u 20:14

stoji ono za agnostike, no iz mojeg iskustva mogu reci da se vecina ljudi koji se izjasnjavaju kao agnostici zapravo srami javno reci da su ateisti... u stilu: biti agnostik je manje zlo, jer ateisti su bas totalne parije...

kao sto si napisao, pravih agnostika ima jako malo

[uredio ian wright - 26. prosinca 2008. u 20:17]

undying

Dokazano ovisan

Pristupio: 05.11.2005.
Poruka: 14.023

26. prosinca 2008. u 20:49

Kauboj je napisao/la:

undying je napisao/la:

mislim da je htio reci da ne vjeruje u boga kakvog crkva zagovara - u to nevjerujem ni ja! agnostik moze biti i covjek koji vjeruje da nekakav ajmo reci bog postoji ali mi ga ne mozemo dokuciti, barem ne jos. sumnjicav prema svemu i svacemu...

Vidi cijeli citat

Taj čovjek je vjernik, jer vjeruje da bog postoji. Pa makar i "ajmo reć tamo nekakav".

Kao što rekoh, agnosticizam je vrlo specifično i usko vjerovanje u nemogućnost znanja da li bog postoji. Potrebna je vrlo visoka intelektualna disciplina da bi se odbacio i teizam u svim svojim oblicima i ateizam. Na svijetu je pravih agnostika zapravo jako, jako malo.

Oni kojima je dojadilo slušat i jedne i druge i ne mogu se odlučiti nisu agnostici, nego jednostavno intelektualne ljenčine.

Vidi cijeli citat

sad sam na wikipedii nashao :

Varijacije uključuju:

jak agnosticizam: mišljenje da je nemoguće znati da li božanstva postoje ili da barem ljudi to ne mogu saznati.
slab agnosticizam: mišljenje da se trenutno ne zna da li božanstava postoje, ali da se u principu može saznati. Slab agnostik zato ne donosi zaključke dok se ne prikažu jaki dokazi.
apatetični agnosticizam: ideja da je pitanje postojanja božanstava nebitno, jer nema praktičnih posljedica.
modelni agnosticizam: ideja da se ne može sa sigurnošću potvrditi da li božanstva postoje ili ne, ali da se racionalnom argumentacijom može doći do zaključka

Jale3

Mali dioničar

Pristupio: 18.09.2002.
Poruka: 5.240

26. prosinca 2008. u 21:28

Unde, Bozanstva IPAK postoje!

Barbie, Winx, Bratz, Hello Kitty, Dora...

Obrisan korisnik

Pristupio: 20.03.2006.
Poruka: 22.201

26. prosinca 2008. u 22:02

dok se za ateistu, sa stajalista crkve, vjeruje da je zao jer negira boga iako misli da postoji za agnostike drze da su preglupi da bi prepoznali da bog postoji. dakle po njima to je samo pitanje vremena i inteligencije. ima dakle nade. no pitam se, gdje je prirodna veza izmedju boga i isusa s jedne strane i crkve na drugoj??

Obrisan korisnik

Pristupio: 29.01.2006.
Poruka: 4.457

26. prosinca 2008. u 23:06

n.k.

Obrisan korisnik

Pristupio: 16.06.2003.
Poruka: 18.025

27. prosinca 2008. u 02:36

miha1 je napisao/la:

Da i meni se čini nevjerojatnim da se čovjek rodi, živi jedno vrlo kratko vrijeme (kratko u usporedbi sa kompletnom povješću i čovječanstvom) i da onda umre i nestane i da nema ništa od njega osim kostiju. Koja je onda svrha života uopće?

Ali s druge strane ove biblijske priče mi se čine kao najobičnija mitomanija. A to je temelj kršćanstva.

Vidi cijeli citat

E, to je TO, miha! Iliti, the "64000 dollar question", kako bi ovde rekli.

Ako ste raspoloženi za metafizičke ekskurzije, hajdemo malo da okrenemo ovo pitanje! Odnosno, pre nego što uopšte počnemo da umišljamo šta se dešava sa ljudskim životom ili dušom nakon smrti, zašto se ne bismo malo pozabavili pitanjem, šta se sa njima dešava pre rodjenja???

WTF???????

Ovako. Bez obzira na lična uverenja (u rasponu ateist-agnostik-vernik), niko normalan i zdrave pameti ne može olako da prihvati ideju da je čoveku (i svakom živom biću) sudjeno da "umre i nestane i da nema ništa od njega...". Drugim rečima, teško nam je da prihvatimo da posle nečega dolazi - NIŠTA. Otuda i silne religije koje nude svoje verzije post-humnog bitisanja, od najjednostavnijih (strašni sud, pa onda raj ili pakao) do komplikovanih (karma, reinkarnacija ...).

No, ako nam je toliko teško da shvatimo da nakon egzistencije dolazi ništavilo, kako to da nam činjenica da je život nastao iz ničega ne predstavlja nikakav problem???? Da pojasnim, ako je toliki problem šta će biti sa "dušom" NAKON smrti, kako to da nam nije problem da prihvatimo da je ta ista duša nastala iz - NIČEGA??? Tačnije, iz čisto biološko-materijalističkog procesa (oplodnje)???

Drugim rečima, "ja" sam nastao iz NIČEGA, ali mi je sad frka da prihvatim da se možda vraćam tom istom NIČEMU?

Komplikovano? Nadam se da nije... Možda od pomoći može biti klasično pitanje u Zen Budizmu, "Gde si bio PRE nego što si se rodio?"

Samo po sebi, to pitanje nam je nelogično, neprirodno, pa i budalasto, zar ne?

ALI, ako je "duša" besmrtna (odn. ako se ona nekuda seli iz ovog sveta, nakon smrti i tako u večnost...), onda ona ne može imati ni početak, odn. trenutak kada je stvorena!

A, ako pak prihvatimo ideju da je duša stvorena zajedno sa začetim plodom, dakle (prostim) biološkim procesom, onda nema nikakve osnove verovati u njen opstanak nakon što isti taj biološki proces okonča!

---------------------------

Da probam još više da pojednostavim. Ljudska duša, prema popularnom shvatanju, nastaje biološki. Nje, dakle, nema PRE rodjenja. ALI, ne lezi vraže, sad kada je stvorena, ona ne može tek tako da nestane, zar ne?

---------------------------

Jedan mogući - i logičan - odgovor na ovo (morsko) pitanje je, ako veruješ u nastavak egzistencije (u obliku "duše" ili kako god) nakon smrti, onda moraš da veruješ da je ta ista duša takodje postojala (u nekakvom meta-fizičkom obliku) još PRE RODJENJA.

Trećeg nema. Jer, ne možeš od nečega što je konačno i materijalno (oplodjena ćelija) da stvoriš nešto što je beskonačno i idealno...

Ili, možeš?!? Hajde, javite se. Ionako znam da nemate pametnija posla u pola tri ujutro...

Obrisan korisnik

Pristupio: 11.04.2006.
Poruka: 9.880

27. prosinca 2008. u 10:45

hmm,ako pogledamo malo i nauku ne znam sto bi onda ljudska bica(tacnije ljudska dusa) bila izuzetak?

Materija je neunistiva tj. unistiva je ali je sadrzaj energije uvek konstantan pri cemu ta enrgija menja oblik...
Hajde recicemo za telo da ono posle smrti truli u zemlji,menja svoj oblik i nastavlja da cirkulise u prirodi kroz drugacije oblike ali sta se desava sa dusom tj. njenom enrgijom?U sta ona prelazi?

Obrisan korisnik

Pristupio: 18.04.2006.
Poruka: 32.357

27. prosinca 2008. u 16:43

sta je dusa? kazu da samo ljudi medju zivim svijetom imaju dusu...po tome se najvise razlikuju od drugih....mozemo misliti, "osjecati" itd...sto je to nego li kretanje impulsa kroz nase zivcane stanice?! e,kad umremo, u velikoj mjeri prestaje taj tok impulsa kroz tijelo (ostane ono malo nesto sto uvjetuje one cudne reflexe nakon smrti, i to traje par sati....)...propadaju te zivcane stanice...

znanstvenog objasnjenja za zivot duse poslije ovog nema...

opet, sto ce jadan covjek, mora vjerovat da zivota poslije smrti u duhovnom obliku ipak ima...pretesko je reci da ga nema....zato i vjerujemo, jer nam samo to preostaje...