......Vjera je opijum za mase, ništa više, uzrok nebrojenih ratova, ubijanja i razaranja u ljudskoj povijesti, nažalost.......slažem se, čovjek danas treba u nešto vjerovati, bilo što, inače bi mu život bio isprazan, to kod ljudi poštujem i cijenim.........ali kršćanstvo, islam, budizam,....i sve te religije su samo odraz neke čovjekove želje da shvati smisao i bit svoga postojanja, jer ljudi jednostavno ne mogu prihvatiti činjenicu da kad umru su umrli i to je to, kraj priče....a sve ove pričice o raju i sličnim apstraktnim zamišljenim stvarima su samo uljepšavanje neizbježnoga i bježanje od realnosti u nekakvu mitologiju.......sada sigurno će na ovaj moj post burno reagirati raznorazni dušebrižnici, pobožni katolici i ostali vjernici.......ali prije nego išta napišu, neka se zapitaju, da li bi na isti način o svojoj religiji, vjeri,kršćanstvu razmišljali da su se npr. rodili u Saudijskoj Arabiji ili na Tibetu, naravno da ne bi, jer je sve stvar geografije i odgoja od malih nogu, dakle naša vjera je geografski određena socijalnom sredinom u kojoj živimo, prilagođena je načinu razmišljanja u mjestu u kojem smo odrasli......dakle, to dovoljno govori o autentičnosti, točnosti i ispravnosti naše religije u koju smo tako uvjereni da je točna i ispravna
....u što ja vjerujem, ne želim za sada o tome ALI.....u ovoga našeg
''klasičnog Boga'' sigurno ne, jer saznanja o današnjoj religiji, bilo kojoj, su temeljena na nekakvim u najmanju ruku sumnjivim poluinformacijama iz starih gotovo raspadnutih knjiga, nerijetko pisanih na antičkim, nama nerazumljivim jezicima, mitskim pričama koje su se prenosile sa koljena na koljeno, a šanse za njihovu vjerodostojnost su jednake kao i Dinamova zima u Europi
tako da ja o njima uopće i ne razmišljam, se sjećate igre Gluhi telefon
click-help