enfant terrible je napisao/la:
Krscanstvo kaze da covjek treba trpiti, da Bog je ljubav i apsolutno dobro, i da su cudni putevi gospodnji pa i to toleriranje nepravde, zloce, bolesti, ratova i tako dalje.
U konacnici, ovaj zivot je samo faza, prolazna faza a prava stvar dolazi nekada u buducnosti, vjecni zivot. To krscanin mora vjerovati, ako ne vjeruje onda nije krscanin.
Vidi cijeli citat
Mogu razumjeti da Bog dozvoljava slobodnu volju, pa neće intervenirati ako ti odlucis meni uciniti zlo. Npr propucati me. Jer onda slobodna volja prakticki ne postoji.
S te strane mogu razumjeti da jedan čovjek može napraviti drugome zlo.
Opet, ako je Bog sveznajuci, onda on zna što ću ja napraviti za 15 dana? Ako on zna što ću napraviti, da li onda ja zapravo imam slobodnu volju, ako je vec sve unaprijed determinirano?
Pada mi napamet ona shema u Matricu sa Oracle i vazom.
Čovjeku je prema kršćanstvu dana mogućnost da se suprotstavi zlu i da ga
pretvori u dobro. Problem je što to funkcionira donekle.
Tu pričamo o moralnom zlu, koje se donekle može ispraviti - iako vidimo da se u zadnjih 10-20 godina agresivno pokušava unistiti moral, obitelj, tradicija, temelji na kojima čovječanstvo stoji.
Ali, šta je sa prirodnim zlom? Mentalne bolesti, raznorazne druge anomalije, itd. Dio njih je uzrokovao sam čovjek, zagađivanjem, stavljanjem otrovnih supstanci u hranu, itd - no bolesti su postojale od kad je svijeta.
Postoji još jedan odgovor na prigovor o prirodnom zlu. Službena Crkva, Sveti Augustinm, inače moj omiljeni svetac, a i velik broj kršćanskih teista, zastupaju mišljenje da sva prirodna zla dolaze kao posljedica nečega što se zove istočni grijeh (u nekim izvorima i
prvi grijeh).
