vjere propovjedaju toleranciju. zbog toga zapravo neke stvari nerazumijem, zasto odnosi izmedu vjera nisu puno bolji? zar netko, tko gleda poruke jedne vjere, na visoj razini nebi trebao vidjeti da se tu radi samo o ljubavi.
vjeroucitelj kojeg sam imao u srednjoj mi je za neke stvari otvorio oci. rekao mi je da je isus stvarno odlican frajer. iako nevjerujes u cuda, u to da je sin itd, tip je pravi frajer.
isusova najveca poruka za mene je da okrenes i drugi obraz ako te neko osamari. to znaci da se sranja moraju prekinit, oprositi. inace zlo nadvlada cijelo vrijeme, dolazi do osvete, i sranja se vrte u krug. da to prekines moras biti jak. jaci nego za osvetu.
i neka se netko uvrijedi, zbog toga nevolim jehovine sjedoke. posvadao sam se se jednom grupicom ljudi jer sam im rekao da bi pustili da im dijete umre ako treba samo donirati nekim slucajem krv.
kuzim sta mi pricaju, razumijem i argumente, ali nakon nesrece recimo, zelim napraviti maksimalno sto je u mojoj moci da pomognem. zar to nije kontra svega sto isus kroz svoj cijeli zivot pokazuje? ako je nekome sudeno da se razboli zbog transplantacije krvi, mozemo filozofirati o tome sta to znaci, ali uzeti sansu nekom na zivot iako mu se to moze pruziti, jer se takve stvari svaki dan dogadaju i ljudima se pomaze, je meni, van svake pameti. to mi nitko nemoze objasniti. ako mozes pomoci, pomozi. tu nema okvira kao i na koji nacin, bar to je jednostavno.