Ne, ne nedostaje mi. Zašto bi netko živio kao da postoji nešto šta nije dokazano? Mislim, možete, slobodna je država, ali zašto?

Zašto bih ja živio kao da Thor ili Zeus ili Ahura Mazda ili astečka božanstva ili jeti ili zeleni labud ili izvanzemaljci ili vampiri postoje? Kako uopće mogu živjeti kao da su sve religije točne? Ili možda želite da odaberem samu jednu? Možda vašu? Zašto, ako je jednako nedokazana kao druge? Zašto bih pravio iznimku?

Teško je reći koja je religija točna i je li zaista jedna od njih tocna. Kad bi to znali, to vise ne bi bila vjera.

Neke stvari je tesko dokazati, a opet u njih vjerujemo i koristimo ih u svakodnevnom životu.

Npr ljubav. Je li ju itko vidio, dodirnuo? Kako dokazati da netko nekog voli? Mozemo mu samo vjerovati na riječ.

Ili osjećaj bijesa?

Ono što znamo jest da to postoji. Ljudima se mjenja "kemija" u mozgu kad nekog vole. Kad im netko koga vole, smrtno strada.

Isto tako kad vjernik upadne u dublju molitvu, kad se "spoji na izvor", mjenja se kemija u mozgu. 

To se dešava i kod meditacije. 

Po meni postoji nekakav Izvor, kojem svi težimo. A spoznaja je mnogo. I nacina kako doći do Izvora. On nije univerzalan.

Neki su cijeli zivot u vjeri i to ne uspiju. Jer im je vjera slaba. A forma jaka.

Živjeti se mora, na koji god način. Netko živi kao da Bog postoji, netko kao da ne postoji. Stalno se vrtimo u krug. Dokazati se ne može niti postojanje, niti ne postojanje Boga, tako da je sve stvar (ne)vjere i osobnog izbora. Vi stalno kao da želite natuknuti da je jedno logičnije od drugoga, a nije. Jednako je (ne)logično.

Mislim da je Pascal govorio o načinu života s aspekta vjere. Uglavnom, čovjek koji živi po Božjim načelima ne može nakon smrti biti prevaren i razočaran ako Bog ne postoji. Obrnuto, onaj koji živi kao da Boga nema, itekako može.

Ne bi se htio preaktivno uključiti u raspravu iz razloga što me ovih dana nema na forumu, pa nema smisla da odgovaram nakon par dana. Samo bi se dotakao pitanja evanđenja i koncila. U Crkvi postoje usmena i pismena predaja. Pismena je nastala iz usmene i/ili izravnim svjedočanstvima. Javljala su se i razne verzije gnostičkih spisa koji nisu ispunjavali objektivne kriterije da budu uvršteni u Bibliju (upitna autentičnost, proturječni dijelovi itd.). Još za apostolskih vremena se znalo što je bio dio kanona, kasnije je pitanje bilo oko nekih knjiga (npr. Otkrivenje), ali tu se nije radilo o samoj suštini vjere. Znači nije moglo ući tzv. Judino evanđenje u kanon.

Kada se čitaju najraniji spisi jasno je da je vjera ista kao i danas, a svrha koncila kroz povijest je bila potvrditi ono što je u tradiciji Crkve već bilo prisutno i dobro poznato. Zašto? Zato što su se javljale hereze tijekom vremena. Konkretno u vrijeme Prvog nicejskog sabora je bila prisutna arijanska hereza koja se već dobranio proširila u različitim slojevima društva. Sazvan je koncil da se potvrdi jasno i glasno ono što se u Crkvi već znalo i što se smatralo neupitnim (osim Arija očito). Inače te slučajeve s herezama (arijanizam, nestorijanstvo, mahinejstvo) vrlo dobro je opisao Hilaire Belloc u svojoj knjizi "Velike hereze".

Vi prvo mjesate monoteističke religije sa politeistickim, a svaka od tih ima more shvaćanja svojih pravila i naputaka te definicije covjeka u ovozemaljskom zivotu i zivotu nakon smrti. Svi pricamo o vjeri u jednog Boga, a to su judeo-krscanska i islamska vjera s tim da sve tri uzimaju Abrahama kao praoca vjere.

Sad ti meni reci vjeru koja je preživjela kao krscanstvo 2000 godina gdje je Bog-covjek Uskrsnuo i gdje su ga ucenici propovjedanjem slijedili u smrt na temelju svjedočanstva ? Evo da cujem koje su to religije...

Druga stvar reci da je krscanstvo prva 4 stoljeća bilo proganjano, a onda proganjalo je tesks besmislica i laz. Daleko najveći dio se prosirio po misionarima, Franjo Ksaverski je propovijedao od Kine do Japana, Sv Franjo je cak propovjedao sultanu dok ako cemo o progonstvima upravo su Hrvati katolici stoljećima dozivljavsli teske progone od strane Osmanlija, namete i slicno da bi u 20 stoljeću proganjanje se nastavilo kroz razne totalitarne rezime, a u 21 stoljeću smo svjedocili progone katolike na Bliskom Istoku od strane ISILa.

Jos nesto da vas ne citiram, vi traziti dokaze cvrste za vjeru sto je oksimoron. Da imamo dokaze onda nebi vjerovali, onda bi znali. Vjera i iskustvo vjere nije nesto sto ces naci zapisano u knjigama i sto mozes naučiti. Isto kao kad se zaljubis, mozes ti netko pricati o tome godinama, no pravo shvaćanje dozivljavas u samom sebi i da nekome ides opisati to stanje on opet ne mora dozivjeti na isti način kao i ti.

npr. Rimsko Carstvo nije pokršteno mirnim putem. Stanje praktičnog građanskog rata između kršćana koji su sad uživali potporu careva i vjernika starijih vjera je trajalo do kraja carstva i bilo jedno od uzroka njegove propasti. Uništavali se hramovi i kipovi bogova, palili rukopisi, protjerivali mnogobošci, stari hramovi pretvarali u crkve. Kako su kršćani bili proganjani prije, tako su oni proganjali kasnije

s vremenom su se pogani povukli u zabiti, pogani = lat. paganus, sela

općenito je u srednjem vijeku važilo da ne-kršćani nisu vrijedni i da se s njima može postupati kako god hoćeš. Vandali u Africi su izbrisani jer su bili kršćani-heretici, Prusi su istrijebljeni jer se nisu dali pokrstiti, stotine hereza je fizički eliminirano

razmišljat da su svi spremno prihvatili kršćanstvo nema nikakve osnove

Nekako si priskočija križarske ratove, rekonkvistu i konkvistadore u južnoj i srednjoj americi. Sve ufino, misionarski odrađeno.

Da ne bi bilo al to je van evrope pa se ne računa, imamo i lov na hugenote, luterane, kalviniste, židove. Na kraju krajeva i sami templari su progonjeni od strane iste crkve koju su prisegli čuvat.

Po toj hipotezi da, ali po realnosti možemo reći da toliko znamo ili da toliko ne znamo?

Onda se mjenja i kontekst znanja/ne znanja.