Nikako.

Ljubav bi i dalje postojala kod drugih, ali ti ne bi kužio šta to znači.

Koji je onda po tebi smisao života? Ne mislim ništa pejorativno, nego ozbiljno.

Želiš li reći da Musliman će završiti u raju, spoznao je Boga? Astek isto?

Ovo s ljubavi je točno. Ako ja nešto nisam iskusio, ne znači da ne postoji. Jasno. Ali ako ja to ne osjetim sam ili mi se ne predoče dokazi, ne mogu znati da postoji. Nemam razloga smatrati da je istinito.

No ne stoji usporedba ljubavi i Boga. Ljubav je osjećaj koji je naš. Ako si je doživio, znaš da postoji. Ljubav je stanje tvog uma. Ujedno, Bog nije stanje uma, Bog je nešto izvan uma koje um mora doživjeti. Ne možeš uspoređivati vlastite osjećaje i nešto izvanjsko.

Boga nisam doživio. Ako ti jesi, super, ali ja nemam razloga smatrati da je to istina. Očito je Bog, ako si ga uistinu doživio, odlučio da želi da ti vjeruješ, a ja ne, tebi se dokazati, meni ne. Ja tu ništa ne mogu.

Biti šta bolji prema drugima.

Ne kužim poantu pitanja. Odgovorio sam, ali ne kužim zašto me pitaš.

Pokušavam shvatit ono što pišeš, da znam što te vodi kroz život i tjera prema naprijed, ako se već ne oslanjaš na višu silu.  :)

Pišem ono šta vidim, a vidim da nema dokaza ni logičkog razloga vjerovati u nijedno božanstvo.

Netko može napisati da vjerovanje u Boga daje životu smisao, nadu, da te čini sretnijim.

Nažalost, naše želje ne mijenjaju stvarnost. Nije nešto istina samo zato jer se mi tome nadamo ili želimo. Nije nešto istina jer nam je privlačnije da bude istina nego da ne bude.

Po nultoj hipotezi - nema dokaza da postoji ljubičasti labud, stoga on ne postoji. To je neko logičko objašnjenje zašto mi vjerujemo da nema ljubičastog labuda, iako ga možda ima - samo nismo za njega našli dokaz.

Po realom stanju, dakle ne pretpostavci (jer ima i narodna kako je pretpostavka majka svih zajeba, što je također mudro i istinito) - mi realno ne znamo postoji li ili ne ljubičasti labud. U ovom trenutku, za nas, može i ne mora postojat ljubičasti labud.

Ostaje nam vjerovati ili ne u "ljubičastog labuda". Dobra je stvar što ćemo kad umremo sa sigurnošću znati postoji li "ljubičasti labud" ili ne.

Da skratim, ako zaključujemo nešto o nečemu o čemu ne znamo ništa na osnovu drugih znanja - to može dovest do zaključaka koji mogu bit apsolutno krivi, ako ne zaključujemo ništa o stvarima koje ne znamo, na osnovu onog što znamo - tada zaključak ne može bit krivi jer ga niti nema - ostaje vjerovat ili ne

Ne znam. Nisam sudac. Ne znam ni za sebe hoću li završiti u raju, iako se trudim zivjeti najmoralnije što mogu, ali sam daleko od nekog sveca. 

Svaki dan padam i dizem se. Ne radim dobra djela da bih zavrsio u raju, nego jer mi to moja intuicija nalaze. Zato vjerujem da ce ateisti/dobri ljudi u raj. Naravno, ne znam uopce da li raj postoji. Vjerujem da postoji, ali ne mogu biti siguran.

Naravno. 

Točno ako si dozivio ljubav - znas da postoji. Ne postoji nikakav dokaz za to, vec se vodis subjektivnim dozivljajem.

That s my point. This is all about.