Netocno. Ja sam vjernik sa svojim usponima, padovima i propitkivanjem. Naravno da imam svoje sumnje. Nisam ovca. No, ono što je bitno jest (za nas vjernike) vratiti se na pravi put, kad se izgubi kompas.

Nisam jedan od onih vjernika kojima je vjera tradicija koju su nasljedili iz obitelji, odnosno tla gdje su rođeni. To je besmisleno.

Mislim da se Boga moze spoznati kroz spiritualni dozivljaj u vise religija. Da li si okusio nesto slicno? Molitva. Visesatna. Mir. Tisina. I onda krene po tvom tijelu. Blazenstvo, spokoj, sreća, trnci prolaze po tvom tijelu. Osjecaj konekcije sa Izvorom. I taj osjećaj traje, traje i traje. Da bi se to ostvarilo, potrebna je VJERA i potpuno predanje. Opet, ne mogu reci sa sigurnoscu je li to Bog, vjerujem da jest. 

Spoznaje su takoder razlicite, zato postoje razlicita svjedocanstva. Mi ne mozemo spoznati do kraja Boga, mozemo spoznati samo natruhe. Meni je samo po sebi to fascinantno.

Ja sam dozivio spiritualni dozivljaj nekoliko puta i Boziju providnost. To je osnovna razlika.

Da nisam, vjerojatno bih bio mnogo veci skeptik. 

Po meni, agnostik je potpuno besmislen pojam. Ako je agnostik onaj tko nije siguran postoji li Bog, onda su svi ljudi agnostici. Besmisleno je na pitanje 'vjeruješ li u Boga?' odgovarati s 'nisam siguran postoji li Bog', jer to nije pitanje. Ili vjeruješ, ili ne vjeruješ, ništa ne moraš dokazivati.

Lijepo rečeno, svi su u jednu ruku agnostici, s tendencijom biže +ili-, i svačije uvjerenje je jednako znanstveno valjano/nevaljano.

Ne postoji društvo gdje se članovi međusobno ne gaze, ljudsko društvo funkcionira da se ljudi uvijek bore za položaje. Nema toga društva gdje smo svi "jednaki", utopija koja je neostvriva. I oni majmuni imaju hijerarhiju, a gdje nebi imali ljudi. Naravno da postoji razlika u obliku i od kulture, regije do zemlje, no hijerarhije postoje.

Ljudi koji više isključe emocije su napredniji u političkom i javnom životu, zato muškarci dominiraju politikom i biznisom u odnosu na žene koje su emotivnije i manje kompetitivne.

Ja sam samo pitao zašto TI vidiš svrhu života u "biti dobri jedni prema drugima" kad je to u skladu sa evolucijskim zakonima potpuno nebitno, na kraju ta riječ "dobar" nema nikakvog značenja i pokazatelj je slabosti, ne karaktera koji se bori za položaj. 

Je li musliman na pravom putu ili je izgubio kompas? To me zanima.

Ne, nisam to okusio. A po onom šta pričaš, nisam ni mogao. Po tebi, da bi se spoznalo Boga, potrebna je molitva. A da bi molitva bila uspješna, potrebna je vjera. Dakle, da bih spoznao Boga, ja već unaprijed moram vjerovati u Boga.

A ne mogu vjerovati, jer ga nisam spoznao.

Naravno da ne postoji savršeno društvo u stvarnom svijetu. Možda se nisam dobro izrazio. Zajednice u kojima ljudi nastoje šta manje se međusobno gaziti su uvijek zajednice koje će biti prosperitetnije od zajednica u kojima se gaze bez obzira.

U mnogim aspektima života ti živiš puno bolje od kralja u Srednjem vijeku ili cara u starom Rimu. Bez obzira šta je on bio vrh tog društva i imao sve mogućnosti tog društva, živio je u društvu u kojem se gazilo ljude i onda takvo društvo nikad nije ostvarilo ono šta mi imamo danas pa je i sam car/kralj zbog toga imao posljedice. Npr. kad se kralj razbolio, to je bilo to od njega.

Zašto je svrha biti dobar prema drugima? Jer mi je stalo do drugih ljudi i društva.

To nije u neskladu s evolucijom. Ljudi su preživjeli jer su bili društvena bića i jer su radili u skupini. A svaka skupina koja nije gazila svoje članove uglavnom je bila uspješnija i njihovi geni su preživjeli. Zato smo mi danas potomci većinom onih ljudi kojima je bilo stalo do drugih, zbog čega i mi svi imamo sklonost brige za druge. Šta pokazujemo svaki put kad je negdje potres, poplava ili bolest, čak i ako mi izravno nismo pogođeni.

To načelo nikad ne koristiš u stvarnom životu. Kaže li netko da vjeruje u postojanje zelenog labuda bez da ima ikakvog dokaza da on postoji, ti ćeš takvo vjerovanje u startu odbaciti kao neutemeljeno. Ne postoji nijedna stvar u svakodnevnom životu u koju vjerujete, a da nemate razloga vjerovati. Zašto bi Bog bio iznimka?

Već sam ti objasnio da znanost tako ne funkcionira. U znanosti smatranje da nešto ne postoji (ako nema valjanih dokaza) je valjano, a smatranje da nešto postoji (iako nema valjanih dokaza) nije valjano. Mijenjamo svoje mišljenje u znanosti tek kad se pruže dokazi i valjani razlozi.

Ne želim se ponavljati.

Ako me želiš demantirati, daj bilo koji primjer nečega iz prirodnih znanosti, bilo koje životinje, biljke, prirodnog zakona, planeta, kemijskog elementa, minerala... za kojeg znanost smatra da postoji, iako nema nikakvog dokaza ni valjanog razloga smatrati da postoji. Za koju to životinju ili planet znanstvenici smatraju da postoji čisto zbog vjere?