Mislim po kojoj bi logici razdvajao zakone za vjernike i nevjernike ? Kako to može biti život za jedne, a za druge ne? 

Crkva brani dostojanstvo svakog ljudskog života, ovdje se ne radi o osobnim ambicijama niti o nekoj vlastitoj koristi, već iz moralne obveze prema Bogu za kojeg kao vjernici smatramo vrhunskim "Stvoriteljem" kome jedino pripada život, njegovo davanje i oduzimanje imamo obvezu branit njegovo postojanje od trenutka kada njegov život počinje jer je na kraju svaki od nas prošao tu istu fazu, na kraju i ti jel tako ?!

Ti stavovi se danas temelje na modernoj znanosti, medicini, embriologiji i biologiji gdje imamo spoznaje od samog začetka ljudskog života i što na kraju uz pomoć moderne tehnologije možemo i pratiti tijekom svakog dana razvoja. Postoji hrpa vjerskih(kršćanskih) zakona koji su implementirani u Ustave zapadnih zemalja i ne samo da tamo postoje, već predstavljaju temelj tih zemalja koje su ujedno postavile najveće standarde i prava čovjeka, a od tu su došla i najveća znanstvena te ljudska postignuća i standard. 

Ne mogu prirodni zakoni za jedne vrijediti za druge ne vrijediti i postavlja se pitanje jel ovdje se neki ne drže biologije radi vlastitih moralnih prosudbi i sebičnosti do te mjere da su spremni zažmiriti na patnje drugih jer ne žele preuzeti vlastitu odgovornost ? Jer imamo hrpu zemalja gdje se zakoni o abortusu uzimaju selektivno prema fazama razvoja, pa nekima život počinje nakon nekoliko tjedana, nekima je dopušteno abrotirati u 2 tromjesečju dok je pak trećima dopušteno abortirati praktički par sati pred porod...Ni jedno nije utemeljeno na znanosti jer život ne može započinjati u svakoj zemlji u različitoj fazi razvoja. Znači u pitanju su ideološki stavovi, ne znanstveni. 

Ali i da maknemo znanost jer ona isto tako zna biti moralno korumpirana jer ju ipak sačinjavaju ljudi, a mi ovdje ipak pišemo na vjerskoj temi. Kad pretvoriš kulturu života u kulturu smrti što društvo postaje sa abortusom, ta granica se pomiče sve dalje, a onda na red dolaze i drugi. Slijedi eutanazija( možda prvo za bolesne), pa će slijediti za one manje bolesne, pa će slijediti za različite, pa će slijediti za one koji se ne slažu sa određenim zakonima, pa će slijediti za sve one koji se ne uklapaju u društvo.

Možda će ta i ta osoba biti na teret nekoj obitelji, baš kao što to dijete predstavlja teret ako se rodi i poremeti planove...Možda će osobe koje su same lišavale one najmlađe nerođene života u starosti dočekati da i sami budu lišeni života protivno svojoj volji, ali opet bez ikakvog utjecaja da o tome odlučuju jer ovise o drugima. U društvu u kojem život nema cijenu, nema možda prvo cijenu za one koji se ne mogu braniti kao nerođena djeca, stariji i bolesni, ali brzo na red dođu i svi ostali. Život ili vrijedi za sve ili ne vrijedi za nikoga, jer kada ljudsko poimanje slobode postane stav da je sloboda činiti što god mi se da bez ikakvih limita i zakona jer mi je rezultat ugoda, onda brzo dođu i poslijedice takvog razmišljanja koje su najčešće suprotnog predznaka od komfora.