Nikad nisam shvaćao pojam ateizma, kao ni ljude koji se deklariraju ateistima. Ljude koji, tako oni kažu, ne vjeruju u boga. To je smiješno, nemoguće. Svi ljudi vjeruju u boga, pitanje je samo kako pojedinci tog boga shvaćaju. Je li on za njih Bog ili bog.
Kad pričaju s vjernicima o tom najvećem misteriju, ateisti će uglavnom, često i s dozom ruganja, reći kako je besmisleno vjerovati u 'tamo neko svemoguće biće na nebu'. Po njima, to je bajka za malu djecu. Nešto toliko nevjerojatno i smiješno, da je stvarno čudno vidjeti odrasle ljude koji vjeruju u takve priče. Apsolutno se slažem s ateistima, teza o svemogućem Bogu, duhovnom biću koje je ni iz čega stvorilo svemir i život u njemu zaista djeluje nevjerojatno. Ta priča zapravo, ne da je nevjerojatna, nego je druga najnevjerojatnija koju sam ja u životu čuo. Koja je prva? Pa ona u koju vjeruju ateisti. Ona po kojoj je sve nastalo slučajno, ni iz čega, samo od sebe. Ova Zemlja i život na njoj, samo djelić naše galaksije, koja je opet samo kap u moru galaksija. I tako u beskonačnost. Skoro kao ljudska glupost, kako bi rekao Einstein. Ne znam, čovjek mora biti stvarno veliki vjernik kako bi povjerovao u tu priču.
To je onaj dio koji meni kod ateista nije jasan. Oni stalno ponavljaju kako odrastao razuman čovjek ne može vjerovati u postojanje Boga, kao da oni sami imaju nešto logično i očito, nešto čime će 'pobiti' vjernike. A nemaju ništa, i oni imaju samo vjeru. I to ne bilo kakvu, nego stvarno veliku. I oni imaju svog boga. Ono što je vjernicima svemogući Bog, njima je nekakva nedefinirana energija, nekakav nevjerojatan splet okolnosti. Njihov bog je zapravo – puka slučajnost. Ako mene pitate, ta vjera veća je od vjere vjernika. Vjernik vjeruje u samo jedno čudo, u postojanje svemogućeg Boga. Ako svemogući Bog postoji, onda sva druga čuda više zapravo i nisu čuda. Ateisti, pak, niječući postojanje svemogućeg Boga koji upravlja svemirom, iskazuju vjeru u čitav niz čuda i nevjerojatnih događaja. A to je stvarno velika vjera.
Svi znamo priču o nastanku ovog čudesnog svemira, o toliko spominjanom Big bangu. U jednom trenutku nije bilo ništa, to ništa nalazilo se nigdje, a onda je jedan prasak pokrenuo sve i s protekom vremena došli smo do ovoga što imamo danas. Oko toga se manje-više svi slažu. E sad, pitanje je tko ili što stoji iza tog praska. Je li cijela povijest svemira djelo svemogućeg Boga, čiji se prst nalazi u svemu što je ikad postojalo i što će ikad postojati, ili se sve dogodilo samo od sebe? Treće opcije nema.
I zato ne vjerujem u ateizam. Zato, po meni, nema većih vjernika od ateista. Čovjek mora vjerovati u nešto. Vjernici vjeruju u Boga kao stvoritelja svega, što stvarno zvuči nadrealno, ali što onda reći za vjerovanje u slučajnost? U jednom trenutku ne postoji ništa, i onda odjednom 'paf, i nastade beskonačni svemir. Svaka čast ateistima, velika je njihova vjera.