U redu, priznajem, pogriješio sam. A kako je nastalo to što je već postojalo, a što je ekspanziralo u ovakav svemir u kojem živimo?

A ako za nešto nema dokaza, empirijskih ili logičkih, onda se u to ne vjeruje.

Pa ni za nepostojanje Boga nema dokaza, zašto bi se onda 'a priori' u to trebalo vjerovati? Ono što sam ja htio naglasiti je da su i vjera i nevjera u Boga jednako čudesne i nevjerojatne, da nitko nema ništa opipljivo čime bi drugoga mogao uvjeriti, da je glupo jednu stvar proglasiti logičnijom u odnosu na drugu i da je, u konačnosti, smiješno drugoga ismijavati zbog njegove (ne)vjere.

Dao sam ti plus na oba komentara, jer su prava pitanja.

Nije da se vjeruje u nepostojanje Boga, nego se ne vjeruje u njegovo postojanje.

U znanosti, ali i životu, postoji nulta hipoteza, koja je uvijek negativna. Ne vjerujemo da nešto postoji, dok se ne dokaže.

Najbolji primjer je da netko kaže da je rano jutros vidio izvanzemaljce. Mi tome bez dokaza nećemo vjerovati, iako ne možemo za tu tvrdnju dokazati da je ni istinita ni neistinita.

Ipak, vjerovati bez dokaza da taj čovjek jest vidio izvanzemaljce nije jednako logično kao ne vjerovati. Ne vjerovati je uvijek logičnije.

Sad isti princip primijeni na postojanje Boga.

U ovom trenutku ne postoji način da to spoznamo.

Ovo je igra riječi. Recimo, u našem jeziku postoji dvostruka negacija, u engleskom, naprimjer, ne. Teza se može i tako koncipirati da postojanje Boga bude nulta točka, pa da onda moramo dokazati da ne postoji.

Dokazati mora onaj koji nešto tvrdi. Ako vjernik uđe u ateistovu kuću nepozvan i počne tvrditi da Bog postoji, onda to mora dokazati. Isto tako, ako ateist dođe kod vjernika s tvrdnjom da Bog ne postoji, onda on mora dokazati svoju tvrdnju.

A dokazati ne mogu niti jedan ni drugi. Jer, da mogu, onda bi svi ljudi na svijetu (ii barem velika većina) bili ili vjernici ili ateisti.

Valjda je jasno kako nije vjernik svatko tko se tako izjašnjava. Čovjek koji vjeruje u Boga ne može svjesno činiti zločine. Ili laže da vjeruje ili je psihički poremećena osoba. Dijeliti zločince na vjernike i ateiste je suludo. Čovjek koji stvarno vjeruje u Boga može prijeći cestu gdje nema pješakog prijelaza, može i počiniti 'manji' grijeh koji je dio ljudske grešne prirode, ali ne može svjesno činiti zlo. Ne može ubiti ni jednog čovjeka, a pogotovo ne tisuće.

Da ima ljudi koji se deklariraju vjernicima, a ponašaju se u suprotnosti s načelima svoje vjere, apsolutno. I među svećenicima i među 'običnim' vjernicima. I tu se opet vraćam na ovo gore, jesu li to stvarno vjernici ili ljudi koji se samo takvima nazivaju? Da zna to čovjeka iritirati zna, ali kako se boriti protiv toga? Svatko treba odgovarati za stvari koje su propisane zakonom, a za one stvari koje su dio morala, svakome na dušu. Meni je samo smiješno kad netko kaže da vjeruje u Boga zato što su svećenici pokvareni i dvolični. Pa kakve to veze ima i na koji način dokazuje da Boga nema? To samo govori o tim ljudima.

I s ovim što je većina rekla se slažem. Uvjeravati nekoga i nabijati mu na nos svoju (ne)vjeru, ako te baš nije izričito pitao, je glupo, o kojoj god se strani radilo.

Ne može postojanje nečega biti nulta, početna točka. Nulta hipoteza je uvijek negativna.

Kada bi bila pozitivna, onda bi ti a priori morao vjerovati u sve moguće tvrdnje.

Ali ti to ne radiš. Ti ne vjeruješ u postojanje jednoroga, jetija, vukodlaka, jer nema dokaza. Ne vjeruješ u posjet izvanzemaljaca Zemlji. Na kraju krajeva, ti ne vjeruješ u većinu religija i mitologija.

Ako ti je početna pozicija nevjerovanje u jednoroge ili Zeusa ili Jetija, zašto ti je Bog jedina iznimka?

Ateist ništa ne tvrdi, on samo ne zauzima poziciju koja nije dokazana. Odnosno, zauzima početnu poziciju, koja je uvijek negativna.

Ti poistovjećuješ znanost i ateizam, no da je to tako onda nebi bilo znanstvenika koji su vjernici, a ima ih jako puno. Na kraju spomenuta Teorija velikog praska je otkrivena tj. predložena od strane katoličkog svećenika Georgea Lemaitrea. Sama znanost ne može ući u otajstva božanskog niti dokazati Boga jer se onda temelji kako i sam kažeš na nešto matrijalnom i opipljivom, a duhovnost nadilazi matrijalni svijet koji smatra primitivnim. Ne možeš dokazati ljubav, ne možeš izmjeriti ljubav...a opet nitko neće reći da ljubav ne postoji. Da je znanost čisto definirana samo matrijalnim, opipljivim i dokazima onda ljudi koji su dio te znanosti kada bi spoznali tu istinu nebi bili određeni svojim razmišljanjima ničim drugim, a jesu jer znanost sama po sebi ne daje smisao već definira stvari. 

Ateizam nije znanje da Bog ne postoji, već samo želja da Bog ne postoji. On samo negira vjeru, ali ne dokazuje niti daje odgovore na esencijalna pitanja čovjeka. Zato čovjek ide prema vjeri jer ga nešto vuče i traži odgovore koje samo ona daje.