Analogija ti je totalno kriva.

Bit je - sud ce priznat neko svjedocanstvo kao dokaz (svjedocanstvo o kradi, ubojstvu, prevari, cemu god u nekom slucaju), dakle analogija je da bi u teoriji sud mogao priznat svjedocanstvo da je netko vidio Boga, sto bi mogli smatrat dokazom.

Valjda sama riječ "vjera" dovoljno govori. Nema potrebe za dokazima i svjedočanstvima, ili viruješ u nešto ili nisi. Možete ispisat još 3000 postova, ali nećete se približit u razmišljanjima niti ćete išta postić. Nema smisla nekom tko vjeruje objašnjavat da nešto ne postoji, odnosno onom tko ne vjeruje dokazivat da postoji. 

Kako ne treba objašnjavati? Da li se ljudi rađaju kao vjernici? Očito ne. Prema tomu, svi (ili barem većina) su postali vjernici tako što im je neki autoritet objasnio da Bog postoji i kakav je taj bog.

Ne vjerujem da postoji, ali ne tvrdim to, jer nemam dokaz da ne postoji. Niti od nekog tražim da mi dokaže da postoji.

Bit je - sud će priznati neko svjedočanstvo kao dokaz...npr Mate Matić je vidio Juru Jurića da je pištoljem ubio Antu Antića...kao dodatni dokaz uzima se parafinska rukavica, otisci prstiju, analiza metka, alibi. Ne vjerujem da bi se osudilo na osnovu svjedočenja iako je svjedočenje sasvim realno od božjih glasova u glavi.

Inače je baš nedavno jedna amerikanka ubila bebu na 'nagovor s neba'...nije joj baš pomoglo...kao što neće spasit ni ono dvoje vjerskih fanatika iz okolice Varaždina.

Da opet ponovim iako vidim da nema smisla...dokazati se trebaju afirmativne tvrdnje...vjerujem u nešto...ne dokazuju se negacije neke tvrdnje

A što se tiče boga, "Extraordinary claims require extraordinary evidence" 

Naravno, ništa ne govori da si monstruozni sadist koji želi pokoriti Svijet, nego se spustiti u najdepresivnije ulica na Svijetu gdje ljudi umiru na ulicama te ih skloniti, pružiti im topao dom, dati im hrane, vode, medicinsku pomoć u mjeri kojoj su znale i da nisu sami pred svoju smrt...

Kako katolička časna može biti fundamentalistički katolik osim u svrhu degradiranja i etiketiranja. Držala se onog u što je vjerovala i u što je naučavala Katolička Crkva i to je svojim djelima pokazivala. Ona blaćenja pred kraj njezine smrti kao i nakon sa ciljem omalovažavanja njezina imena, rada i bacanjem ljage kako bi se demonizirao njezin rad su još jadniji ..

Nije mi jasno kako takav fundamentalistički katolik kao što je ona bila i koja je slijedila sve upute Katoličke Crkve nije bila svjesna da je nasilno pokrštavanje i svi oni činovi vjere koji se protive slobodi te osobe protivno oderdbama Katoličkog nauka ? Jel ona bila fundamentalist ili nije...

Još je apsurdnija tvrdnja da osoba koja je život posvetila da ljude spasi od te patnje i koja je brinula da umanji patnju je postala netko tko je uživao u patnji i ljude spriječavao od nekih ovozemaljskih olakšanja što je opet u suprotnom činu vjere. Katoličko je učenje da osoba kada se nađe u "neizbježnoj patnji" tu patnju može prikazati Bogu kao čin žrtve jer Bog koji je patio na križu je tu patnju posvetio i ona je postala sredstvom spasenja. 

Koje obične upale ? Jel si ti svjestan kako izgledaju danas najsiromašnije indijske četvrti ? U Hrvatskoj krajem 50-ih je na 1000 rođene djece umiralo njih 120 dok je danas ta brojka manja od 3, a u Indiji je taj prosjek išao preko 350, a u četvrtima gdje je ona radila su brojke bile i 50% samo kod novorođenčadi dok stopa preživljavanja do 5 godine je negdje bila manja od 20%.

Pred 10-ak godina je u Indiji bilo preko pola milijarde ljudi koji su vršili otvorenu defekaciju, eto čak sada rade to i na javnim plažama u Kanadi njihovi migranti, stražjica se briše lijevom rukom te se smatra nečistom, a europljani koji odu pokupe hrpu bolesti unatoč svim mogućim cijepljenjima. Sad zamisli situaciju tada u gradu od 5 miliona stanovnika gdje je prosječna dob trajanja života bila manje od 30-ak godina, gdje imaš 50% populacije mlađe od 15-ak godina i samo 3 bolnice sa nekoliko stotina kreveta koje su mogli priuštiti samo najbogatiji.

Ona nije vodila bolnicu, niti neku medicinsku ustanovu, već hospiciji, kuće gdje su dolazili patnici i umirući. Postoje katolički redovi i misije koje vode medicinske ustanove sa stručnim osobljem, međutim hospiciji to nije...

To je bio talog društva, odbačeni i prezereni ljudi najnižih kasti, napuštena djeca sa ulice, pothranjeni na rubu smrti u gradu gdje je smrt virila na svakoj ulici i gdje si gazio preko mrtvih ljudi u onim predgrađima.... Cilj nije bilo pružanje samo medicinske pomoći jer nije bilo dovoljno za toliki broj patnika, niti su sestre bile obučene, a još manje je bilo onih volontera koji su željeli ići u takve nehumane uvjete, već je uz onu socijalnu brigu se pružalo dostojanstvo čovjeka da ne umire poput životinje nasred ulice, napušten i osamljen, već da uz sebe ima utjehu i brigu do kraja života. 

Govoriti da je žena koja je punih 38 godina živjela u takvom gradu prije ikakvog javnog saznjanja o njih, a sa bolesnicima djelovala preko 20-ak godina( 1948-1968) prije nego je itko čuo za nju da bi mučila ljude je u jednu ruku besmisleno i nažalost plod je hinduističkog nacionalizma koji nije mogao podnijeti da jedna europska časna sestra može brinuti za napuštene iz najnižih kasti koje je to isto društvo preziralo i više dostojanstva davalo životinjama poput krava...Onda se tu nadovezao Christoper Hitchens, čovjek koji je bio militantni ateist i koji je život posvetio borbi protiv religije, osobito kršćanstva. Netko tko je bio briljantna uma bez ikakve sumnje, ali isto tako sklon svojem ideološkom cilju u davanju poluistina te lažnom generaliziranju prikazati svakog tko je imao veze sa vjerom u lažnom svijetlu, a nije bilo bolje žrtve od časne sestre koja je život posvetila siromašnima i živila istinsku sliku kršćanstva kakvu je najviše mrzio. 

Majka Tereza nije bila doktor, medicinski djelatnik, niti jer je imala namjeru obnoviti medicinski sustav Indije, već jer se spustila među one koje su svi odbacili te im pružila dostojanstvenu smrt koliko je to bilo u njezinoj moći...