ajde ja sam mislil otvoriti ovu temu,ali baš dan prije ili na dan pada grada heroja,no prestigli su me,nema veze,glavno da je tu tema!

da dogodilo se to dana 18.11.1991.-dan kada je Hrvatska plakala

ajmo ovu temu pretvoriti i voditi u samo jednom onom iskrenom smjeru,odajmo tu počast svim hrabrim Hrvatskim vitezovima koji su položili svoje živote u obrani Vukovara,poklonimo se i svim civilnim žrtvama koje su stradale u Vukovaru,bez obzira na nacionalnost,nemojmo na ovoj temi uopće spominjati ona govna koja su ovo napravila,a svi jako dobro znamo koji su ti...

ja vam samo kažem lepo ljudi zapalite,svijeć na svoje prozore u subotu,neka cijla Hrvatska bude jedna velika svijeća,gde bumos e sjeili svih onih znanih i neznanih koji su prošli taj pakao,i koji su slomili one koji su milsili da su nesalomljivi,nemojte čak niti pričati o tome kako su herojski otpor pružili i u kakvom odnosu snaga su bili,nemojte čak nit o njihovoj pirovoj pobjedi,iako se slažem sa dimnjačarem upravo takova je bila,ma nemojte ih niti u jednom trenutku spomenuti više u ovoj temi,samo upalite svijeću,gdje god u hrvatskoj ili svijetu bili uperit pogled prema smjeru Vukovara,prekrižite ruke,pomolite se Svevišnjem,pustite i suzu i samo recite mirno spavaj Hrvatski Vukovare,nikada te više nitko neće taknuti....

Neka je vječna slava i hvala svima koji su izginuli u obrani Vukovara,svi ste vi jedan ogroman Hrvatski heroj,neka je i pokoj vječni svim civilima koji su stradali u Vukovaru....

Grad Heroja , uvijek ćemo pamtiti.  

 

Bitka za Vukovar
Sukob	Domovinski rat
Vrijeme	25.8. - 18.11. 1991.
Mjesto	Vukovar, Hrvatska
Rezultat	Pobjeda Srba
Sukobljene strane
Srbija	Hrvatska
Zapovjednici
general Mladen Bratić, general Života Panić	Blago Zadro, potpukovnik Mile Dedaković, kapetan Branko Borković
Vojne snage
40.000 – 60.000 pješaka 600 oklopnih vozila	2.000 pješaka
Gubici
između 8.000 - 12.000 poginulih vojnika, oko 400 uništenih tenkova i oklopnih vozila, 20 oborenih aviona i helikoptera	oko 1.400

 Evo tekst s wikipedije, poąto čovjek ne moľe niąta pametno reći o ovoj temi a da ga ne ponesu emocije....

Joą uvijek nepotpuni podaci o obrani Vukovara biljeľe 1.700 poginulih na hrvatskoj strani (od toga 1.100 civila), viąe od 4.000 ranjenih, 3.000 - 5.000 zarobljenih, viąe od 1.000 nestalih (vojnika i civila) i tisuće prognanih. Vukovar je branilo pribliľno 1.800 boraca, koji su tijekom obrane ustrojeni u 204. brigadu Zbora narodne garde (HV); oko 40% branitelja bili su dragovoljci iz svih dijelova Hrvatske, BiH i dijaspore. Hrvatske snage koje su pomagale obranu grada izvan obruča imale su oko 400 poginulih vojnika. Dana 1. rujna na mjesto zapovjednika obrane Vukovara postavljen je Mile Dedaković («Jastreb»), koji se sredinom listopada premjeąta u Vinkovce, a obranom grada zapovijeda njegov zamjenik Branko Borković («Mladi Jastreb»), od sredine listopada i formalno postavljen za zapovjednika obrane Vukovara. Malobrojna i slabo naoruľana postrojba ostvarila je nevjerojatne borbene rezultate: uniąteno je oko 400 srpskih tenkova i oklopnih vozila, oboreno 20 borbenih zrakoplova i helikoptera, broj mrtvih srpskih vojnika procjenjuje se na 5.000-8.000, a 10.000 – 15.000 ih je ranjeno. Iako je osvojila Vukovar, srpska je vojska materijalno, politički i psiholoąki bitno oslabljena. Tromjesečno vezivanje golemih vojnih snaga agresora na Vukovar stvorilo je vrijeme i prostor za organiziranje HV. Nakon pretrpljenih ogromnih gubitaka i mnogo izgubljenog vremena, Srbija nije viąe imala snage za daljnji ratni napor u ovladavanju teritorijem Republike Hrvatske te je bila prisiljena na sklapanje Sarajevskog primirja 3. siječnja 1992. godine. Zbog svega toga moľemo smatrati da je obrana Vukovara obranila i Hrvatsku, a junaątvo malobrojnih branitelja Vukovara koji su se gotovo 3 mjeseca odupirali mnogo nadmoćnijem protivniku (odnos u ljudstvu iznosio je upravo nevjerojatnih 30:1 u korist srpske vojske!) razlog je ąto je Bitka za Vukovar postala jedna od najsvijetlijih stranica ne samo u hrvatskoj, već i u svjetskoj vojnoj povijesti.

 

 

SINIŠA GLAVAŠEVIĆ (1960-1991)

Novinar, publicist i prozaik Siniša Glavašević rođen je u Vukovaru 4. studenoga 1960. U rodnom je gradu završio osnovnu i srednju školu, a u Sarajevu studij komparativne književnosti i bibliotekarstva. Bio je urednik Hrvatskoga radija Vukovar i ratni izvjestitelj. Po zauzeću Vukovara od agresorske JNA i četnika, odveden je 19.XI.1991. iz vukovarske bolnice i od tada mu se izgubio trag.

Ekshumiran je iz masovne grobnice Ovčara i identificiran, tako da se pretpostavlja da je ubijen istoga dana kada je odveden, 19. studenoga 1991. Matica hrvatska u Zagrebu posmrtno mu je 1992. izdala zbirku "Priče iz Vukovara".

Priča o gradu

Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?

Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko ce Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac -netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi.

 

Na ovo se naježim svaki puta kada čuje ili pročitam.

Hvala ti Siniša i neka ti bude laka Hrvatska zemlja!

 

inače Siniša Glavašević je neka mu je lahka Hrvatska gruda doživel tu okrutnu sudbinu,jer je bil glas razuma,jer je Vukovar medijski držal na životu,jer je bil vapaj pomoći,jer je svu svoju ljubav i znanje iskoristil za obranu Vukovara na svoj osebujan način sa svojim uvijek vedrim pričama.....a i dok je sve već bilo gotovo on je vjeroval u svoj Grad!

 

tog dana sam kao trogodišnjak otišao s mamom iz Osijeka

Naravno da su ginuli kao snoplje, gomila golobradih mladica-rocnika JNA i pijanih Seseljevih cetnika, i jos koliko raznoraznih dobrovoljaca koji su rat zamisljali kao igru,  ubacenih u klaonicu slicnu onoj u Staljingradu.

Taktika JNA je bila samodestruktivna, upadati tenkovima kroz Trpinjsku cestu u Borovo, medju kuce, pa to je bilo kao na streljani. Smlavis prvi i zadnji tenk u koloni, relativno lako s obzirom na kuce, i onda ovi preostali nemaju gdje nego se nadju na klasicnoj streljani. Sve sto mogu je rusiti okolne kuce, ali nikada ne znaju odakle dolazi sljedeca Osa ili Zolja ili RPG.
Tu bi i dijete moglo unistiti tri cetiri tenka po danu.

Uostalom, jedan manje, cisto onako, usput...

http://www.youtube.com/watch?v=cprmZhEACj4