1. brkaš kronologiju i razdoblje o kojem je riječ ("istog je dana smlavljena Škabrnja"). Nije riječ o sredini 11. mjeseca, vremenu pada Vukovara i "onom" očajničkom alibi pokušaju proboja kada su stvari već bile gotovo bezizlazne nego o sredini 10. mjeseca i bitno drugačijoj situaciji.

 

2. s obzirom da uz brkanje kronologije, očigledno ne znaš ni pozadinu cijele priče (priprema, ciljevi, uključene jedince, okolnosti, odnosi u trokutu Tuđman-JNA-međunarodna zajednica...) , uliječeš s potpuno irelevantnom "argumentacijom" za taj trenutak i događaj "Sta je trebalo, povuci snage sa Siska, Kupe, Gospica, Karlovca, Sibenika, Zadra, Dubrovnika, Novske, Pakraca, Gradiske, Pozege, Sunje, Duge Rese...". Naime, potrebne snage su već bile "povučene" i grupirane za izvršenje postavljene zadaće.

 

Faktografija: Ono o čemu govorim je pokušaj proboja na pravcu Vinkovci-Nuštar-Marinci-Bogdanovci-Vukovar izveden 13. 10. 1991. od strane jedinica "Operativne zone Osijek ojačane jednom bojnom 1. A brigade, sa 200 dragovoljaca iz Zagreba, specijalnom postrojbom ZNG-a i antiterorističkom postrojbom MUP-a iz Zagreba" (čitaj Lučko). Zapovjed za tu akciju čiji je cilj bio "da se srpske snage odbace od puta Vinkovci-Vukovar, te da se stvore uvjeti za pružanje pomoći braniteljima i stanovništvu Vukovara i izvrši izvlačenje oko 200 ranjenika" izdao je još 11. 10. Glavni stožer HV-a.  Dakle, akcija je bila itekako oficijelno isplanirana, imala je svoje jasne ciljeve i za nju su uz jedinice OZ Osijek okupljene i više nego elitne postrojbe ZNG-a i MUP-a (vidi popis gore).  Akcija se odvijala sasvim uspješno (hrvatske snage su u prvih par sati operacije ovladale gotovo cijelim područjem Marinaca otvorivši si put prema Bogdanovcima i Vukovaru) do trenutka kada su krenule "usputne" političke igre na relaciji Tuđman-međunarodna zajednica-srpska strana u kojoj se "izmanipulirani" Tuđman potpuno diletantski ponio i osujetio nešto što je imalo više nego dobre izglede za uspjeh.

Ono što je Tuđmana dovelo u "kušnju" i u priliku da zablista u svom sjaju svoje državničke, vojničke i strateške mudrosti, bio je onaj nesretni "humanitarni" konvoj Liječnika bez granica koji se na sve moguće načine pokušavao ugurati u grad i oprati debelo blatan obraz međunarodne zajednice. Usput, konvoj je idealno poslužio srpskoj strani da u tim silnim odgodama ulaska, promjenama pravaca i sličnim vrludanjima ojača svoje položaje oko Vukovara, uđe na neka područja na kojia nije imala pristupa, a i da tog 13. 10. nakon probijanja svojih linija u Marincima odigra s hrvatskom stranom (čitaj Tuđmanom) posredstvom međunarodne zajednice "igricu" spašavanja svojih poljuljanih vojnih pozicija. Poruka međunarodne zajednice bila je jednostavna obustavite vojne akcije jer Srbi neće propustiti konvoj, a ako konvoj ne prođe mi ćemo se jaakooo naljutiti i tada ćemo vam... šta? Uvesti sankcije? Moš' si misliti... Baš me zanima kako bi to i u kojem roku izveli s obzirom koliko im je i nakon koliko piz.darija trebalo da iste uvedu Srbiji... Nećemo vas međunarodno priznati? Pa nisu se baš nešto požurili ni ovako ni onako... Sve "opake" prijetnje koje bi bez obzira na svoj bleferski karakter ionako do kraja dana ili do sutradan izgubile na relevantnosti jer bi se naši ili probili do kraja (što je prema svim dostupnim informacijama bilo prilično izvjesno), ispratili konvoj do Vukovara i sami si organizirali komunikaciju s gradom, ili bi odustali pa opet nikom ništa. I tu na scenu stupa Franjo, sa svojom genijalnom procjenom situacije, koji naređuje zaustavljanje akcije, zaobilazi Glavni stožer i preko paralelnih linija na samom terenu ishoduje obustavu. And the rest is history - najozbiljniji pokušaj proboja u daleko povoljnijim okolnostima nego mjesec dana kasnije odlazi u povijest.

 

Nadam se da će ti ova kratka faktografska bilješka pomoći da osvježiš pamćenje i da u svom eventualnom sljedećem postu barem ne bulazniš o "krivim" događajima u krivom kontekstu, već da se makar sadržajno držiš onoga o čemu je riječ. S obzirom da se za razliku od mene vjerojatno u cijelom tom teškom i junačkom vremenu nisi odvajao od Predsjednika, sigurno ti neće biti teško da nas sve zajedno zapanjiš pokojim novim momentom koji će korijenito promijeniti našu sliku o tim događajima i dovesti nas do sasvim novih spoznaja. E to bi bio predmet vrijedan diskutiranja...

Ako ipak kao i neuki ja nemaš neposrednih saznanja iz Vrhovnikovih odaja, mogao bi bar malo proguglati o konkretnom događaju, ako ti se već neda zamarati s relevantnijim povijesnim materijalima. Sretno.